Rezultat odavno u finalima svjetskog prvenstva nije bio lažniji odraz onog što se vidjelo u 90 minuta igre! Francuska je, ne možemo reći nezasluženo, pobijedila sa 4:2, ali ne samo da razlika nije realna u odnosu na igru, nego je uvjerljiv dojam kako je Hrvatska zaslužila više.
Dakako da nam neutralni promatrači mogu predbaciti subjektivnost, ali bio bi to samo stereotip. Nedvojbeno jest da je utakmicu igrala Hrvatska, a Francuska ju je svjetski odradila. Točno onako kako se opisivalo igru Deschampsove reprezentacije, a to je da im je nogomet efikasna destrukcija s X faktorom izvanredne kontre, te da pragmatično i cinično kažnjavaju svaku grešku suparnika. Eto baš tako je Francuska došla do naslova svjetskog prvaka….
Hrvatska je odigrala u prvom poluvremenu odličnu utakmicu! Od početka je preuzela konce igre u svoje ruke, postavila se gardom tehnički i samopouzdanjem dominantne momčadi. Ne možemo kazati da su naši u tom početku utakmice imali neke šanse, ali u kontekstu pristupa, oni su djelovali kao reprezentacija koja želi igrati i pobijediti. Francuska se zatvorila u defenzivnom bloku, bez ikakvog kompleksa.
Nelagodan znak
Branili su svoju zonu, a nisu uspijevali izići u ozbiljniji kontranapad. Razlog je u tomu što su naši bili vrlo agresivni u blokiranju, stajali blizu svakog suparnika, nisu im dali više od par metara prostora a da ih nisu duplirali. Nažalost, onda je Griezmann nesportski iznudio prekršaj, od kojeg nije bilo ni “p”. Centrirao je u kazneni prostor i onda je Mandžukić nehotice glavom očešao loptu i usmjerio je u mrežu! Bio je to nelagodan znak sudbine u ovom finalu…
Naši su reagirali muški, kao i u prošlim utakmicama kad su gubili, i došli su do izjednačenja nakon produžene akcije koju je sjajnim volejom kapitalizirao Perišić. No, isti je igrač, opet nakon prekida, vjerojatno instinktivno, ali očito rukom zaustavio loptu. VAR je to potvrdio i kazneni udarac za Francusku realizirao je Griezmann. Bilo je to uistinu nezaslužena kazna Hrvatskoj, minus iz dvije “mrtve akcije”, u razdoblju utakmice u kojem su bili očito bolji… Bio je to, nažalost, dodatni znak da se scenarij sudbine okreće u korist suparnika…
Vratili se u ljušturu
U nastavku su naši ušli s velikom željom da učine novi preokret. Igrali su, odnosno težili da što više igraju, ali se danak svih napora počeo osjećati u njihovim reakcija. Nije bilo više snage za ‘cug’ u driblingu, prodor, skok, precizan pas. Nije bilo svježine ni za blokade kontri Francuza, a niti za ulazak u blok na odbijene lopte.
Francuska, koja je osjetila ‘krv’, izišla je iz svog polja, raširila se i rastrčala, te pogodila dva prilično laka pogotka. I naravno, nakon toga su se opet vratili u svoju ljušturu, prepustili Hrvatskoj da kombinira u zoni 35-40 metara, te su samo administrirali vodstvo. Gol Mandžukića bio je samo simboličko ublažavanje poraza. Francuska je osvojila naslov i naposljetku, koliko god tužni zbog Hrvatske, i koliko god nas dojmili igrom, nitko ne može reći da to nije zasluženo…