Bio je strijelac u finalu Lige prvaka kad je Bayern 2013. osvojio protiv Borussije Dortmund, to mu je do ove srijede stajalo kao najvažniji gol karijere. Ali samo do ove srijede. Zabio je i Realu lani u završnoj utakmici elitnog natjecanja. Ove sezone nije tako često tresao mreže kao ranije, na prvenstvu je igrao dobro iako do nokaut-faze njegovo ime nije pisalo među strijelcima. S Engleskom je imao dvije šanse i prije gola, kod druge je Pickford fantastično obranio, međutim Mario Mandžukić bio je “match-winner”.
- Kakav je to osjećaj? Ne možeš to opisati. Gol sam posvetio svima nama koji igramo i navijamo za Hrvatsku - kaže Mandžukić, dodajući: - Da, ovo mi je zasad najvažniji i najdraži pogodak u karijeri.
Miješaju se emocije
Do nedjelje?
- Naravno da je. Nemojte me stalno pitati za golove, sam sebi sam dosadan koliko puta ponavljam da sam ovdje za ekipu, što god treba, gdje me stave tu ću igrati, šutim i radim. Najbitnije mi je da izađem kao pobjednik s momčadi, a zabio ja ili ne, to mi je svejedno.
Što vam je prošlo glavom kad je Pickford obranio u prethodnoj situaciji, a bila je “mrtva” šansa. Još ste dobili kopačkom po nozi.
- Nisam ništa razmišljao, igrali smo dalje, nije bilo vremena za razmišljanje.
Izbornik je istaknuo da nitko nije htio napustiti teren, toliko su svi bili motivirani i željni da daju svoj doprinos.
- Tako je, ali iskreno, pa nije imao ni tko izaći kad smo svi bili 120 minuta izvrsni, igrali presing po cijelom terenu. Nije bilo lako nekoga zamijeniti samo tako. Koga god da je htio izvući.
Mandžukić je u reprezentaciji od 2007. godine, od 2012. igra na velikim natjecanjima, drugi je najbolji strijelac nacionalne vrste svih vremena jer na kontu ima 32 pogotka u 88 nastupa, od toga je na završnim turnirima Eura i SP-a zabio sedam golova i blizu je Davoru Šukeru koji ima devet. Ima šansa da ga ozbiljno ugrozi.
Sve se vrti po glavi
- Miješaju se emocije, teško si je predočiti kompletnu dimenziju ovog rezultata. Kad se sjetim svega, u jednom trenutku smo bili u neku ruku sami. Igrali pred praznim tribinama, borili se, mučili, no nismo odustali i vratili smo sve oko nas. Sad smo opet svi zajedno, stvarno je lijepo. Sjetim se takvih trenutaka, zato je divan osjećaj što smo kao jedno, i zbog toga smo toliko uspješni.
Bio je strijelac s Finskom na Rujevici kad je završilo 1:1, Ante Čačić smijenjen je te večeri, a mnogi pokopali reprezentaciju. A sad su u finalu. Prva sportska priča.
- To mi se sve vrti po glavi, i prazne tribine, i ti teški trenuci iz kvalifikacija, i ta borba da se spasimo. Vratili smo se iz toga.
Engleska mu je kao sudbina, prvi gol za A vrstu zabio je upravo Englezima u Zagrebu kad je, doduše, završilo 4:1 za njih još 2008. godine, na Wembleyju je postao prvak Europe, tamo je bio strijelac kao prvi Hrvat koji je dao gol u završnom ogledu Lige prvaka, s sad je doveo Hrvate u ekstazu upravo na račun Tri lava. No, i protiv Varanea, stopera Tricolora se ove sezone nazabijao, nisu tako davno bile utakmice njegova Juventusa i Reala u Ligi prvaka. Dvaput je pogodio na Bernabeuu.
- Pokazali smo kroz sve ove utakmice da smo svi opasni, ne samo ja. Igrali smo kao ekipa, i tako ćemo nastaviti - inzistira na toj momčadskoj priči.
U Juventusu, ako ostane, partner u napadu bio bi mu Cristiano Ronaldo.
- Ne bih sad razmišljao o tome, zapravo ni čemu drugome nego o finalu.
Englezi su se već vidjeli u toj završnoj utakmici.
- Došlo je do nas da su neki govorili kako smo umorni, ali eto igramo stalno po 120 minuta, u posljednjem susretu presing po cijelom terenu, nisam baš vidio da smo umorni.
On je još jednom bio predvodnik igre u defenzivi, jurišao je na vratara i stopere da ne mogu mirno graditi akcije, nije im dao disati. Pickford je niz lopti ispucao na tribinu, trošio se bez zadrške u tom presingu da bi sve to naplatio golom koji će se vječno vrtjeti jer jednom je Hrvatska ušla u finale.
Zato smo tu
Je li naša reprezentacija jača od Francuza?
- Ne znam. Odgovor ćete dobiti u nedjelju. Pripremit ćemo se dobro da odgovor bude pozitivan.
Davno je rečeno da se finala ne igraju nego se finala osvajaju.
- Je, istina je to. Zato smo tu. Dat ćemo sve od sebe, ovo što smo u zadnje tri utakmice napravili ne može svatko nego samo velike ekipe i veliki karakteri, bit ćemo spremni za nedjelju, sigurno - konstatirao je Mandžukić.
Otkad se ustalio kod Slavena Bilića igrao je kod svih izbornika, iako je, sukladno klupskoj orijentaciji da bude na krilu i u nacionalnoj vrsti jedno je vrijeme imao takvu rolu. Dalić je ove godine odlučio da će Mandžukić biti “devetka”, makar sa svojim brojem 17. Koji, podsjećamo, nosi po broju pogodaka koje je zabio kad je bio najbolji strijelac HNL-a. Više sezona završavao je na toj njemu sretnoj brojci golova. Ovog časa nije jasno gdje će nastaviti klupsku karijeru, hoće li to biti Juventus ili neka druga destinacija, no kako igra u Rusiji jasno je da ima još što kazati na najvišoj razini. Sa 32 godine energija je i dalje na visokoj razini.
Vjerojatno je na terenu proveo i koju minutu više nego što bi se dogodilo da je u reprezentaciji ostao Nikola Kalinić, no zbog toga se ne želi. Mandžukić nikad nije grintao da mu je previše nogometa, a kamoli kad s Vatrenima ispisuje najvažnije stranice u povijesti hrvatskog sporta. Još da nađe lijek i za Francuze na stadionu Lužniki, priča bi bila kompletna. Osim dva gola ovog časa na kontu, ima i asistenciju Kramariću, te u prvom kolu s Nigerijom prste u oba pogotka, jednog autogola i drugog pogotka Modrića s bijele točke nakon prekršaja na njemu.
On je napadač koji uvijek više donosi momčadi nego što to gola statistika otkriva. Pogotovo kad je ovakav kao u Rusiji, vedar, nasmijan, izvrsno raspoložen, uz Vidu i Subašića postao je dobar duh nacionalne vrste. Prava transformacija uvelike je zasluga Zlatka Dalića. Njegovih odluka i odnosa koji je izgradio s Mariom, za kojeg će mnogi reći da je tankoćutan poput pjesnika.