Rukometni izbornik Hrvoje Horvat zanimljiv je domaćoj javnosti ne samo zbog svojih trenerskih poteza na rukometnom terenu, već i zbog skladnog obiteljskog i ljubavnog života.
Horvat, koji našu reprezentaciju na Europskom prvenstvu ove godine vodi umjesto Line Červara, u sretnom je braku s pravnicom Aleksandrom, koja završava doktorat iz kaznenog prava, a njihova je ljubav planula 2000. u Staroj Novalji. Horvatova obitelj tamo ima kuću koja im je uvijek omiljeno mjesto okupljanja. Deset godina kasnije par se vjenčao u Zagrebu, gdje i danas žive, a dobili su i dvoje djece - kćer Taru i sina Bornu.
Kako je nedavno otkrio u intervjuu za Gloriju, izborniku Horvatu obitelj je oduvijek bila na prvom mjestu. Stoga je i vijest o imenovanju za izbornika prvo javio supruzi, tati - rukometnoj legendi Hrvoju Horvatu Cvebi, te sestrama Vanji i Jasenki. Vanja Horvat bivša je supruga nogometnog trenera Zorana Mamića, a Jasenka se udala za proslavljenog Iztoka Puca, koji je u 46. godini života izgubio bitku s karcinomom.
Odrastanje uz starije sestre, s kojima je i danas blizak, 'Malom Cvebi' bilo je posebno iskustvo. "Vanji i Jasenki bio sam balavo smetalo. I normalno, stvorile su pakt protiv mene. No, svako zlo za neko dobro. Očvrsnuo sam, naučio se dobro laktariti i boriti tako da je to bila jedna dobra životna škola. S dvije prefrigane starije sestre na istoj strani naći mjesto pod suncem nije bilo lako", našalio se za Mali Cveba u intervjuu za magazin Gloria.
Budući da je proteklih nekoliko godina bio trener u Našicama, godišnje je znao napraviti oko 75 tisuća kilometara automobilom jer je često vozio na relaciji Našice - Zagreb ili obrnuto. Bilo mu je važno da što više vremena provede sa svojom djecom.
"Bilo mi je važno da budem uz svoju djecu, da ih gledam kako rastu, sudjelujem u njihovom odgoju, igrama, pričam im priče za laku noć, vodim ih u vrtić, školu, na aktivnosti... Nezamislivo mi je kad netko kaže da zbog posla i karijere nije imao vremena za djecu. Meni i supruzi Tara i Borna su na prvom mjestu, jer izgubljeno vrijeme nemoguće je nadoknaditi, a djeca tako brzo rastu", kaže Hrvoje Horvat.
Horvat je diplomirao na Kineziološkom fakultetu, a igrao je u Medveščaku, Zagrebu, Švicarskoj i Njemačkoj da bi se kasnije posvetio trenerskom poslu. Njegov otac Hrvoje, s kojim dijeli isto ime, redovito je dolazio u Našice gledati sina u trenerskoj ulozi sve dok se njegova supruga Dunja nije razboljela. Horvat je otkrio da bi njegov otac odgledao utakmicu i svaku kritiku umotao u tri celofana, samo da ga ne povrijedi.
"U koju god rukometnu dvoranu ušao, uvijek je tatino ime bilo negdje uz mene. Meni je to vrlo motivirajuće jer govori koliko je bio veliki igrač, trener i čovjek, koliko je traga ostavio u tom sportu. Ponosan sam što sam njegov sin. Nikad se nije nametao ni miješao u moje odluke, a ja pak nisam razmišljao o tome da se moram dokazivati ili ga prestići. Puno je djece koja krenu roditeljskim stopama i žele biti kao oni, ali tada prestaneš uživati u tome, jer slijediš nekog, ma koliko dobar bio. Tu nema kreativnosti, osobnosti, razvoja. A tome, baš kao što su mene naučili moji, i ja učim svoju djecu, jer je najvažnije da dijete ode korak dalje od svojih roditelja", rekao je Horvat za Gloriju.