Za uspomenu i danas ima dres s brojem 68. Dres Manchester Cityja. Četiri mjeseca Mario Jelavić proveo je na Etihadu. Dijelio je svlačionicu s Agüerom i Davidom Silvom.
- Oni su jedini ostali iz ekipe s kojom sam trenirao. Ne čudi, prošlo je sedam godina - skromno će kazati nekoć igrač Hajduka, a danas centarfor Solina Mario Jelavić.
Prozvali su ga Baby Džeko, jer je s 19 godina bio jako sličan golgeteru iz susjedne BiH koji je tada tresao mreže u dresu Cityja. Ali Jelavić nije dosegnuo Džekinu razinu. U Cityju je bio četiri mjeseca odigravši tri prijateljske utakmice.
- Taj dres mi je uspomena na lijepa vremena. Igrao sam u napadu s Agüerom, mogu se time pohvaliti.
Ništa od ugovora
Do ugovora nije došao, pa se u studenome 2012. morao vratiti kući. Daljnja karijera nije tako blistava kao što je izgledala Jelavićeva perspektiva dok se nadao ugovoru na Etihadu. Jelavić je promijenio niz klubova, opet se vratio tik do kućnog ognjišta i kraj polusezone dočekao pokraj Jadra. Ali nije kraj kada na terenu bude kraj.
- Završetak sezone obilježit ću odlaskom u München. Neću biti na utakmici Dinama i Cityja jer idem kod rođaka Ivana Perišića na utakmicu Bayerna i Tottenhama. Baš se radujem tom spektaklu, iako će i u Maksimiru biti sjajna utakmica.
S obzirom na to da je Jelavić upoznao mentalitet Cityja, mogli smo ga upitati kakvog protivnika Dinamo očekuje u srijedu. Jer City je već osigurao prvo mjesto i prolaz u sljedeću rundu Lige prvaka.
- Ne vjerujem da će se City opuštati nakon dva remija u Ligi prvaka i posebno zbog zadnjeg poraza od gradskog rivala Uniteda. Ne bi trener poput Guardiole lako podnio dva poraza zaredom. Tim više kada se zna kakva su očekivanja i ulaganja. Neće biti opuštanja, premda sam vidio i kako izgleda City kada se opusti.
Naime, u ljeto 2012. City je osvojio naslov prvaka i momčad je sebi priuštila trenutke relaksacije.
- U sljedeće prvenstvo ušli su “laganini”. Kao, možemo mi sve dobiti bez maksimalnog angažmana. Momčadi je trebalo vremena da se vrati nakon osvojene titule. Ali, bila su to druga vremena. Danas City ima teret poraza od Uniteda, taj neuspjeh će pokušati isprati pobjedom na Maksimiru.
Ali, pitat će se nešto i Dinamo, premda je Guardiolina momčad golemi favorit bez obzira na sastav koji će izvesti španjolski stručnjak.
- City je među tri najbolje ekipe na svijetu i sastav koji izađe na teren uvijek je City. Dinamo ima šansu s atmosferom, ima šansu s motiviranim igračima željnim dokazivanja. Ali, realno, bit će jako teško.
Jelavić priznaje da nije za City navijao do odlaska u Manchester tog ljeta 2012. Danas je jedan od rijetkih navijača Cityja.
- Istina, nema nas puno. Moji prijatelji uglavnom navijaju za Liverpool, pa se često zezamo na temu rivalstva u engleskoj ligi. City inače nema neku vatrenu publiku. Na Etihadu je uglavnom kazališna atmosfera. Tu i tamo neki uzdah i to je sve. Neće biti igračima Cityja svejedno kada iziđu na Maksimir i dočeka ih ozračje puno navijačkih strasti. Navikli su igrati velike utakmice, nije to za njih novost, ali u usporedbi s onim što imaju na Etihadu, za njih je Maksimir jedan potpuno različita priča. I dakako, golema podrška za Bjeličin sastav.
Neznani Petković
Kada već govorimo o Dinamu, treba reći da je Jelavić nekoć igrao protiv današnjeg centarfora Modrih.
- Nije nitko tada znao za Petkovića, a mi smo u Hajduku osvojili juniorski naslov pobijedivši u zadnjoj utakmici sezone Hrvatski dragovoljac. Petković je generacija ‘94., godinu dana je mlađi od mene, ali igrao je tada u mom juniorskom uzrastu.
To je život. Jelavić je tada bio velika nada Hajduka, a Petković gotovo anonimni igrač Hrvatskog dragovoljca. Sutra će Petković u Maksimiru zaigrati protiv Cityja, a Jelavić u Münchenu gledati Bayern. Istina, nije loše nijednome...