Bio je 25. studenoga 2001. kad je skijaš iz Hrvatske stao na start slaloma u američkom Aspenu s brojem 64. Nekoliko sati kasnije skijaš s brojem 64 stajao je na vrhu pobjedničkog postolja u Svjetskom kupu. Nikad nitko nije osvojio slalom s većim startnim brojem. Autsajder na početku, pobjednik na kraju. Ivica Kostelić.
Sestra se već smiješila s vrha kad se svijetu predstavio tri godine stariji brat koji će svim operacijama koljena usprkos, svim ozljedama koje su izjedale njegov skijaški put, stići tamo gdje sližu samo najveći u skijanju.
I dok su svi odmah prepoznali veličinu Janice, nemoguće je bilo to ne vidjeti, Ivica možda doista doma nije nikad, kao što njihov otac Ante često kaže, do kraja prepoznat. Ne u onoj mjeri koju njegova sportska veličina zaslužuje.
Četiri puta se penjao na olimpijsko postolje, sva četiri puta je oko njegovog vrata završilo srebro - u Torinu 2006. kombinacijsko, u Vancouveru 2010. dva - kombinacijsko i slalomsko, u Sočiju 2014. još jedno kombinacijsko.
Osvojio je i cijeli komplet svjetskih medalja - svjetski prvak 2003. u slalomu, na istom prvenstvu na kojem je Janica u istoj disciplini osvojila zlato, srebrni u kombinaciji 2013. u Schladmingu i brončani u super G-u u Garmisch-Partenkirchenu 2011. U brzoj disciplini!?
Jednom je ono što je Janica ostvarivala nazvao "svemirskim programom iz Hrvatske", toliko je bilo veliko, ali i on je otišao u - skijaški svemir. Ukupni pobjednik Svjetskog kupa 2011. godine. Pothvat koji je čak i Ante nazvao riječju koja za njega zapravo nije postojala - nemoguće.
Ivica je nemoguće učinio mogućim te zime koja je spojila 2010. i 2011. godinu, a samo u siječnju osvojio je 999 bodova, više od ikoga ikad u jednom mjesecu. Konačnu nagradu, najveću koja postoji u alpskom skijanju, Veliki kristalni globus, podignuo je Lenzerheideu u ožujku 2011. Autsajder s početka priče, zauvijek je upisao svoje ime među najveće u ovom sportu.
Za razliku od Janice koja je prestala sa samo 24 godine, Ivica je unatoč svim ozljedama koje su usporile njegov uspon, a kasnijih godinama oduzele mogućnost da Veliki globus dobije i još kojeg "brata", nastavio skijati i kad se više nije penjao na postolja i nikad zapravo nije rekao "ovoj je kraj".
A kad je otišao, ostalo je zabilježeno i da nitko, ali nitko u cijeloj povijesti Svjetskog kupa koja se piše od 1967. godine, nije bio uspješniji od dečka iz Zagreba u dva njegova najveća odredišta - Wengenu i Kitzbühelu.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....