Genijalni buntovnik i najbolji hrvatski rukometaš svih vremena koji je mijenjao ovu igru

Ivano Balić najbolji je hrvatski rukometaš svih vremena, makar smo imali velikih igrača, no takve dosege nitko od njih nije uspio ostvariti.

Godina 2003. bila je apsolutno posebna. Bili smo svjetski prvaci u Portugalu, ali je te godine naslov najboljega za 2002. ponio Francuz Bertrand Gille. Onda su na početku 2004., prije nego je Balić izabran najboljim za godinu ranije, Nijemci u Ljubljani nosili krune, ali prvi put u povijesti najbolji igrač prvenstva došao je iz četvrte selekcije Europe. Takvo se poštovanje u svijetu rukometa ne pamti. Puno su nam toga željeli poručiti nakon te nesretne Slovenije, a mi smo im zahvalili olimpijskim naslovom u Ateni, na kojem je Balić bio MVP i najbolji srednjak.

Balić s onog svijeta – recimo, Balić s kojim je Hrvatska očuvala malo rukometne romantike i tvrdom njemačkom stroju koji je odradio sve kako je programirao. Sve osim Balića na tronu. Ipak ti Nijemci znaju što je rukomet.

Ponovio je Balić naslov najboljega 2006. Te godine bio je MVP Eura u Švicarskoj, a mi bez medalje. A onda još 2007. godina, mi peti na svijetu, a Balić MVP Svjetskog prvenstva. To se isto nikad nije dogodilo u povijesti svjetskog rukometa.

Ivano Balic i Nikola Karabatić

JOSKO PONOS/CROPIX Cropix

Ivano Balić rođen je 1. travnja, slučajno, 1979. u Splitu. Igrao je za Split, Metković, Portland San Antonio u Španjolskoj i Wetzlar u Njemačkoj. Za Hrvatsku 198 puta. Najbolji hrvatski sportaš 2007. godine. Bio je u konkurenciji za najboljeg i 2005. kada je pobijedio Arpad Šterbik. Nosio je hrvatsku zastavu na otvaranju OI-ja u Pekingu. I još jedan detalj. Uz Talanta Dušebajeva dotad, bio je Ivano Balić jedini rukometaš koji je dvaput proglašavan najboljim u povijesti. Kasnije su došli Hansen, Karabatić i Gidsel.

Balić nikad nije bio klasičan kapetan ni sportaš iz udžbenika - nosio je dugu kosu i bradu, izgledao više kao buntovnik s razlogom nego kao nacionalni idol. Ali upravo tom nesputanom individualnošću pokazao je da rukomet, kao i život, pripada hrabrima, onima koji riskiraju, koji odbijaju biti po mjeri sustava.