Prvi put u povijest Narodni sport izdao je Posebno izdanje u povodu početka ljetnih Olimpijskih igara u Helsinkiju. U Finskoj su se okupili sportaši iz 69 zemalja, no Igre će ostati upamćene po jednoj od najpolitiziranijih nogometnih utakmica ikada. Utakmica osmine finala olimpijskog nogometnog turnira između Jugoslavije i SSSR-a prozvana je “Drama u Tampereu”, “nogometni sraz Tito - Staljin”. Bilo je to više od igre.
Ali prije nego je ždrijeb šokantno spojio dva neprijatelja, u 1. kolu igrala je Jugoslavija s Indijom. Hrvoje Macanović javlja:
“Visoka pobjeda Jugoslavena nad indijskim timom 10:1. Naši redovi funkcionirali su odlično, te su poslije utakmice našim igračima priređene ovacije zbog kiše golova.”
Osmina finala, ždrijeb je odlučio - Sovjetski Savez. Igra se u Tampereu, 210 km sjeverno od Helsinkija. Utakmicu je vodio najbolji europski sudac, Englez Ellis. Prije samog susreta i sam Tito šalje telegram. Piše ‘Posebno izdanje’ Narodnog sporta:
“Tampere ulazi u nogometnu historiju. Kao u nekom uzbudljivom filmu redale su se jučer scene, množili događaji, rasla uzbuđenja. Jugoslavija je u prvom poluvremenu dala igru kakva se može samo poželjeti. Stvarno poslije 3:0 u prvom dijelu, pa i 5:1 kasnije, sve je govorilo da će razvikana “mašina” SSSR-a pretprjeti katastrofu. Sovjeti su dolazili do jeftinih golova i vrhunac su bila dva gola u tri posljednje minute i nevjerojatan 5:5.”
Igrali su sei produžeci 2 puta po 15 minuta, ali igrači nakon epskih 90 minuta više nisu imali snage.
“Igra se ponovno u utorak na istom igralištu u Tampereu”, zaključuje Narodni sport.
SSSR je bolje otvorio ponovljenu utakmicu i rano poveo. Na to je utjecalo i pismo Staljina koje je pročitano prije utakmice: ”Od Jugoslavena se ne smije izgubiti!” Narodni sport izvještava:
“Bolju igru u prvom poluvremenu naši su okrunili napokon u 20. minuti golom, koji je donio izjednačenje. Gol je rezultat divne kombinacije između Vukasa, Zebeca i Mitića. Vukas je navukao na sebe dva ruska igrača, zatim dobacio Zebecu, Zebec je munjevito nabacio Mitiću, koji je brzo precizno i oštro pogodio mrežu.”
U 29. minuti jedanaesterac za Jugoslaviju realizira Bobek. ”Kratak zalet i gol! Ivanov se nije ni maknuo.” Treći gol, za legendarnu pobjedu, postigao je Čajkovski
Idući protivnik bila je Danska, koja je u četvrtfinalu poražena s 5:3, a u polufinalu je SR Njemačka prošla malo bolje - 3:1.
“Jugoslavija ponavlja uspjeh s prošle Olimpijade u Londonu i ulazi po drugi puta u finalnu borbu olimpijskog nogometnog turnira. Pobijedili smo Njemačku zahvaljujući dobroj igri u prvom poluvremenu”, stoji u Narodnom sportu.
U finalu Jugoslavija igra protiv jakih Mađara, i tek nakon gola Puskasa u 70. minuti, izgubila je zlatnu medalju.
“Nismo neskromni, ako ustvrdimo da i pored poraza protiv Madžara ovaj placement predstavlja veliki uspjeh našeg nogometa. U finalu nismo imali sreće. Protivnik je bio bolji i mi sportski primamo poraz. Pozdravljamo naše igrače i čestitamo im na osvajanju srebrne medalje!”, završava Narodni sport.
Za Jugoslaviju su nastupili: Beara, Stanković, T. Crnković, Z. Čajkovski, I. Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek, Zebec, Cvetković, Diskić, Čolić, Luštica, Rajkov, Čonč i Firm.
Komentari (0)