Trajno nadahnuće svim naraštajima boksača, ali i svim našim sportašima

Mate Parlov ostao je i 17 godina nakon što ga nema vječni sinonim za boks i sport u nas Hrvata. Trajno nadahnuće svim naraštajima boksača, ali i općenito svim našim sportašima. Istoznačnica za naporan rad i odricanje, čvrstih šaka i hrabrog srca kojima je osvojio sve trofeje koji se u boksu mogu osvojiti.

Naš Mate, čuvena Zlatna ljevica bio je olimpijski pobjednik, svjetski i europski prvak. Osvojio je jednostavno - sve! Podrijetlom iz Imotskog, Mate se u dječačkoj dobi preselio u Pulu gdje je sa 16 godina počeo trenirati boks. Već s 19 godina postao je prvak ondašnje države i počeo dominirati u poluteškoj kategoriji. U olimpijskom boksu osvojio je sve naslove, jer uz one najveće bio je i osam puta državni prvak, pet puta prvak Balkana. U 310 borbi pretrpio je samo 13 poraza.

Profesionalnu karijeru počeo je 1975. godine, a već sljedeće je postao je europski prvak. Svjetski pojas (WBC) oko struka mu je zasjao 1978. (nokaut u 9. rundi protiv Argentinca Miguela Angela Cuella). U profesionalnoj karijeri imao je 29 mečeva te ubilježio 24 pobjede, uz tri poraza, dva neodlučena ishoda. Mate Parlov je bio toliko dobar da je dvoboj s njim priželjkivao i vjerojatno najbolji na svijetu svih vremena, Muhammad Ali.

GORAN SEBELIC

Godine 1978. Muhammad Ali je izjavio.

- Uskoro se opraštam od boksa i više bih volio završiti karijeru u susretu sa sjajnim boksačem poput Mate Parlova nego protiv prljavih udarača kao što su George Foreman ili Joe Fraizer. Parlov je u ovom trenutku najbolji boksač Europe. Spreman sam za tu borbu, kažu da bi u njegovoj zemlji 100.000 ljudi došlo pogledati taj meč.

Ljepši i veći kompliment teško je pojmiti. Po završetku aktivne karijere u ringu Mate je bio izbornikom na Olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu kada je ex-Jugoslavija postigla dotad najveći uspjeh s četiri osvojene medalje - jedno zlato (hrvatski poluteškaš Anto Josipović), srebro i dvije bronce!

Četiri puta je Mate Parlov izabran za najboljeg sportaša ondašnje Jugoslavije i Hrvatske, pet puta proglašen je za najboljeg sportaša Balkana, a uvršten je i u boksačku WBC-ovu Kuću slavnih.