Hrvatska vaterpolska reprezentacija do, zaključno, početka srpnja 2025. godine ima 35 osvojenih medalja. Medalju više negoli je godina hrvatske samostalnosti. No, u prvih 15 godina samo pet. Računajući tu i dvije s mediteranskih igara. I sve su, zanimljivo, srebrne. Dakle, redovito se posrtalo u finalu.
Ova sadašnja, zlatna epoha CRO vaterpola počela je dolaskom Ratka Rudića, u jesen 2004. Makar, i njemu je trebalo neko vrijeme "uhodavanja" dok nije uhvatio ritam i pobjednički kurs. Uzlet hrvatskog vaterpola, istinski uspon svjetske velesile koja u kontinuitetu osvaja medalje i koja se gotovo na svakom natjecanju nadmeće za medalje, a nerijetko osvaja zlata, počeo je 2007. I to 1. travnja. Nije bila šala.
"Down Under", u Australiji, u Melbourneu. Otišli su ondje gotovo već unaprijed prežaljeni jer nitko od njih nije očekivao ništa veliko, a vratili su se kao imperatori. Sa svijetom pod nogama, a na Jelačić placu punom kao šipak, nezaboravan doček. Melbourne zapravo doista čini apsolutnu prekretnicu u povijesti hrvatskog vaterpola. Melbourne je zaglavni kamen, početak zlatne ere hrvatskog vaterpola koja nas je prometnula u postojanu svjetsku velesilu. U tomu je čar i osobitost naslova svjetskog prvaka u Melbourneu. Prvo naše osvojeno finale, što opet nije čudno ako dometnemo da je Ratko Rudić poznat po raritetnom podatku. Taj trener gotovo da u cijeloj trenerskoj karijeri nije izgubio ni jedno finale. Sigurno ne na OI-ju ni SP-u.
– Kada sam dolazio, rekao sam da ćemo za pet godina osvojiti zlato. Izgleda da sam malo požurio – uz osmijeh će, koji tada ni brk nije uspio sakriti, trenerski mag Rudić.
Turnir bez poraza, s "demoliranjem" tada jake Rusije i Srbije u četvrtfinalu odnosno polufinalu. Tri godine poslije, u Zagrebu, slijedilo je i drugo zlato. Sada europsko, doma. Prvo šok, poraz od Crnogoraca u 1. kolu, a onda "oluja u vodi". Ujedno i Rudićeva inovacija. Poveo je na turnir samo jednog vratara (Pavić) kako bi imao igrača više u rotaciji. Zbog njega su kasnije LEN i FINA izmijenili pravila i odredili da svaka momčad MORA imati dva vratara.
Kulminacija je uslijedila s trećim zlatom, gotovo u istom ciklusu. Najvećim zlatom, onim olimpijskim u Londonu na opet vrlo rijedak način. Bez poraza te s vrlo uvjerljivim pobjedama. Dan kasnije je praktički Rudić otišao. Misija je završena, a bila je savršena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....