Malo nogometne trivije za početak - na koliko su svjetskih prvenstava zajedno sudjelovale reprezentacije koje je ždrijeb u St. Peterburgu smjestio uz Hrvatsku? Odgovor - na manje nego “vatreni”. Ukrajina, Turska, Island i Finska združenim su naporima dobacile do skromnog učinka od tri nastupa na Fifa World cupu, jedan manje od Hrvatske koja je za samo dvadesetak godina nogometne samostalnosti izgradila imidž mini velesile nastupima u Francuskoj ‘98., Japanu 2002., Njemačkoj 2006. te Brazilu 2014. godine.
Respekt prema svima
U prvoj reakciji nakon izvlačenja Niko Kovač je biranim riječima, s mjerom i respektom govorio o konkurenciji, ali šetnja kroz povijesna ostvarenja i rostere suparnika sugerira da su Turci i Ukrajinci u ovoj priči osuđeni na ulogu začina glavnom jelu, dok su Island i Finska zaduženi da stvar oplemene daškom egzotike. Postoje, istini za volju, neki parametri koji na prvu mogu zbuniti prosječnog nogometnog kibica poput procjene Transfermarkta prema kojoj je Turska najskuplja reprezentacija u skupini (127,5 milijuna eura), mrvicu vrednija od Hrvatske nakrcane superstarovima (125,3 milijuna). Zanimljivo je da u toj draguljarnici Island, premda član druge jakosne skupine u ždrijebu i 23. momčad na Fifinoj ljestvici, figurira kao obična bižuterija. Momčad Larsa Lagerbacka košta samo 29,3 milijuna eura...
Kada se u rujnu sljedeće godine zakotrlja kvalifikacijska kampanja za SP u Rusiji, najopasniji rival Kovačevim nogometašima ipak neće biti Island nego Ukrajina, momčad isklesana od iskusnih i kvalitetom ujednačenih igrača koji su na klupskoj razini u Šahtaru, kijevskom Dinamu i Dnipru naučili igrati utakmice visokih uloga. Još od devedesetih kada su se u inkubatoru velikog Valerija Lobanovskog izlegli Andrej Ševčenko, Sergej Rebrov, Oleg Lužnji i drugi trofejni ukrajinski legionari, ukrajinska momčad tradicionalno slovi kao društvo velikog, ali nikad do kraja ispunjenog potencijala. Jedino veliko natjecanje do kojeg je stigla ova “komanda”, tada s Blohinom na klupi, bilo je Svjetsko prvenstvo 2006. godine. “Ševa” i suigrači zaustavili su se u četvrtfinalu. U dosjeu povijesno teških poraza, pak, počasno mjesto zauzima zagrebački debakl iz 1995. godine kada je momčad Ćire Blaževića pregazila suparnika 4-0.
Današnju momčad izbornik Mihajlo Fomenko izgradio je oko Jevhena Konopljanke i Andrija Jarmolenka, dvojice lepršavih i atraktivnih ofenzivaca koji, međutim, osciliraju između krajnosti, pa momčad trenutačno u kvalifikacijskoj skupini za Euro 2016. gleda u leđa Slovačkoj i Španjolskoj. Posebno je intrigantan Konopljanka, nogometaš koji je ovog ljeta Dnipropetrovsk zamijenio Sevillom i trebao bi napraviti značajan upgrade karijere u “la ligi”.
Konopljanka je super
- Konopljanka je spektakularan nogometaš, ništa slabiji od Hazarda i Neymara. Sposoban je jednim potezom riješiti utakmicu. Savršeno izvodi slobodne udarce, nezaustavljiv je u “jedan na jedan” situacijama - tvrdi brazilski veznjak Mateus, njegov dojučerašnji suigrač u klubu.
Tursku pamtimo kao treću momčad sa SP-a 2002. godine kada je momčad prema bronci lansirao Ilhan Mansiz, centarfor iz sjene velikog Hakana Sukura, koji se izmučen ozljedama kasnije sreću pronašao u umjetničkom klizanju pa je prošle godine stigao i do leda zagrebačke Zlatne piruete. Pamtimo, naravno, i fatalnu četvrtfinalnu utakmicu Eura 2008. kada su Turci epskim preokretom izbacili iz turnira Bilićevu momčad. Jednom kada se dokopaju ulaznice za glamurozna natjecanja, Turci stižu s “handžarom u zubima”, motivirani da odu jako daleko. Problem je što im se velika natjecanja zalome vrlo rijetko. Sudjelovali su na samo dva SP-a, do Japana i Koreje doplovili su nakon 50 godina progonstva, prije toga su bili na SP-u 1954. godine u Švicarskoj...
Danas Tursku po drugi put predvodi Fatih Terim, koji je na klupi već sjedio od 2005. do 2009. U repriznom programu proslavljenom stručnjaku nedostaje ideja i rezultata. U kvalifikacijama za Francusku pretrpio je težak poraz na Islandu (0-3), kapitulirao u Istanbulu protiv Češke, inkasirao porciju protiv Brazila u test-dvoboju (0-4). Zvučna prezimena A. Turana, B. Yilmaza ili Calhanoglua, bundesligaškog specijalista za slobodnjake, sama po sebi nisu dovoljan razlog za pobjede.
Island nije više slab
Island se pod vodstvom Larsa Lagerbacka u posljednja dva ciklusa otarasio etikete liliputanca i danas predvodi kvalifikacijsku skupinu. Stadion u Reykjaviku momčad je pretvorila u neosvojivu tvrđavu, tamo danas padaju Turska, Nizozemska i Češka, ali tanak fond kvalitetnih igrača objektivno Island u nastavku priče gura u ulogu blagog autsajdera. Ulogu izrazitog autsajdera prepustit će reprezentaciji Finske koja ne izgleda krhko.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....