Bijeli su ipak korak ispred Modrih!

Evo nas u mjesecu odluke, stigao je naš 'May madness’, naše hrvatsko ludilo. Do 31. svibnja znat ćemo i prvaka i pobjednika Kupa, a premda se od 1. lipnja neovisno tko slavio ništa suštinski u HNL-u neće promijeniti, ako tu ne računamo moguće proširenje broja prvoligaša, napetost ključa.

Hajduk silno želi vratiti titulu nakon četiri godine, Modri obraniti primat i barem pokušati u Ligi prvaka. Po već poznatom hr-običaju, tek će sad tenzije iz tjedna u tjedan rasti, bit će savršeno postane li ovaj mjesec ludilo nogometa, igre i uzbuđenja, a ne niskih strasti. Ovog trenutaka čisto sumjamo.

Uoči završnih pet rundi usporedili smo Bijele i Modre po šest kriterija i prednost je na strani Splićana. Ne posebno velika, ali sitnice bi mogle odlučivati. No, raščlanimo li te elemente, uteg na stranu Hajduka prevaže prvenstveno zbog snage izvan travnjaka, gdje su već poslovično naši 'divovi’ jači nego na igralištu, baš tu nastoje riješiti što god se može. Nažalost. Najbolje to osjećaju mali klubovi kad igraju s Hajdukom i Dinamom. Trenutačno veće simpatije politike na račun Majstora s mora odrazile su se minulog ponedjeljka u priči o domaćim i stranim sucima, a sve to utječe i na ozračje.

Opet, Modri čuvaju bod prednosti, imaju povoljniji raspored te kao i Hajduk sve drže u svojim rukama. Najteže je bilo odvagnuti formu momčadi i status trenera. Prezentacije oba sastava dosta variraju, Dinamu tu lagani 'vjetar u leđa’ daje varaždinska šestica, a Hajduku nešto lakši dolazak do pobjeda nakon poraza u Osijeku. Na Mišinu stranu ide jednodušna i glasna potpora. Premda, ako ne osvoji prvo mjesto, tko zna što slijedi! Maksimirskom klubu svakako bi obilniji val optimizma s tribina donio novi adut za konačan trijumf.

Kup, koji se ubacio među prvenstvene oglede, jednima i drugima u značajnijoj mjeri je prije smetnja nego izazov, ali rezultati u tim utakmicama također će imati utjecaja u utrci za titulu državnog prvaka.