Bilićeva poruka Niki Kovaču: 'Približi se ljudima, otiđi u kafić, osjeti bilo javnosti....

Slaven Bilić ekskluzivno za Sportske novosti progovorio je o hrvatskim nogometnim temama. Naravno, naglasak je na reprezentaciji i radom Nike Kovača.

Dakle, Vatreni su krenuli u Euro kvalifikacije…?

- Dobro! Pobjeda je bila cilj protiv Malte i iako nije bila spektakularna, ona je ostvarena. Zato i ne razumijem ovu veliku početnu nervozu oko reprezentacije i negativan sud. Kvalifikacije su duge, u novom sustavu natjecanja koji omogućuje nešto više kiksova nego prijašnji, ali opet treba paziti da ne dođe do opuštenijeg pristupa i posljedično vrlo rizičnih posrnuća. Ocjene ćemo donositi nakon završetka, a ne prvog kola.

Vi zapravo niste, kao dugovječni izbornik s tri ciklusa, iznijeli sud o Mundialu Vatrenih?

- Nisam se htio prepustiti valu naknadne pameti, kad gotovo nije bitno što se kaže nego je ključno biti negativno nastrojen prema izborniku i reprezentaciji. I danas kao i nakon ispadanja ostajem uvjerenja da je za Hrvatsku vrijeme slavlja u eliminaciji Islanda i izborne vize za Mundial, a da je ispadanje u grupi, točno, rezultatski neuspjeh, ali ne i razlog za kataklizmu. To je onako, suho gledanje, a detaljnija analiza realnije bi oslikala sve aspekte nastupa, s plusovima i minusima…

Vi ste imali svekolikih iskustava kao izbornik, zato imate i podlogu da iznesete meritorni sud?

- Nemamo ni prostor za kvalitetniju analizu. Mogu reći da me smeta što sve vidimo u crno-bijeloj projekciji te da se za konačni sud koristi jedna slabije odigrana utakmica, ona s Meksikom. Meni su oni bili, uz Čile, jedna od najugodnijih realnosti SP-a. Uz još tri četiri selekcije djelovali su zapravo kao klupska momčad, kompaktna, uigrana, čvrsta, s igračima koji daju ritam, agresiju. Jednostavno su bili bolji od nas i ne znam što nam je to tako dramatično prihvatiti.

Kovač je doživio neusporedivo više kritika od dosadašnjih sličnih izborničkih ciklusa. Kako gledate na taj val negative oko Vatrenih?

- Ha, na stranu Mundial, rezultat, čini mi se da je negativna atmosfera oko reprezentacija posljedica teške ekonomske situacije u društvu, ljudi su frustrirani neimaštinom, osjećajem prevarenosti od strane politike odnosno onih koji upravljaju njihovim sudbinama. Teško je ljudima kad moraju brinuti za golu egzistenciju i prirodno mi je da se generalizira sa stvarima i iskazuje nezadovoljstvo. Sve se to manifestira na utakmicama, tim prije što, čast posljednjim Mohikancima konstruktivne kritike i pozitive, veći dio medija iskrivljuje stvarnost. Ne znam zašto je to tako, čemu takva i stalna negativa, koja samo potpiruje opće nezadovoljstvo i frustracije ljudi.

Više od medija djeluje nam skandalozno kako se veći dio vaših stručnih kolega guralo u prvi plan da sole naknadne stručne pameti?

- Nije mi drago, ali moram vam dati za pravo. Ovo naslađivanje neuspjehu i problemima reprezentacije, umotano u celofan tobožnje brige za njenu budućnost i hrvatski nogomet, stvarno mi se smučilo. Pogotovo od ljudi koji su imali mogućnosti u prošlosti nešto napraviti, ali nisu sve te svoje teorije potvrdili u praksi. Mislim, lako je pričati. Mogu prihvatiti da laici tako funkcioniraju, ali da struka de facto pili granu, nogometnu, na kojoj svi sjedimo. E, to mi je neprihvatljivo…

Što biste sugerirali aktualnom izborniku, kome ste bili suigrač i trener?

- Ne želim mu se miješati u posao, pogotovo ne taktički i kadrovski lamentirati. No, mogu kazati neka radi temeljem svojih uvjerenja i da se malo više približi ljudima u Hrvatskoj. On koliko znam živi vani i onda nedostaje taj kontakt s ljudima, a koji je jako važan da spoznaš realnost, što oni misle, da čuješ i kritiku, i stav. Dok sam bio izbornik živio sam u Splitu, veći dio vremena i dijelom u Zagrebu, ali na kavu sam odlazio u kafić, među ljude i osjećao bilo javnosti. To je dobro u obje varijante, pozitivne i negativne. U prvoj spoznaš da te ljudi ne mrze kako bi se to moglo steći po medijima i kritikama onih koji utječu na takvu javnu percepciju. U drugoj treba znati i saslušati neku kritičku notu i razmisliti o njoj. Ljudi vole reprezentaciju…

Publike je malo u Zagrebu, atmosfera hladna, kako si objašnjavate?

- Rekao sam prije da je uopće kod nas negativna atmosfera, što pogotovo strši kad to gledate izvana. Dakako da je i ova čudna odluka o visokim cijenama karata za Maltu, doprinos takvom negativnom ozračju. U vrijeme Markovića i Srebrića to se nije moglo dogoditi…

Puno govorimo o atmosferi oko nje, ali dojam je da nije bilo dobro ni unutar reprezentacije. Vi ste na tome radili i izvan reprezentativnih okupljanja?

- Obilazak igrača, koji su neki u nas etiketirali kao turistička plandovanja moja i mojih suradnika, nužnost je da bi se stvarala dobra priča u selekciji. Jedno je razgovarati telefonom a drugo uživo sa igračima. Njima je to drago, puno im znači i u klubu, u statusu kod trenera. Repka nije samo vrijeme kad su utakmice, ključno je da sve pripreme što možeš obaviš između okupljanja, razgovaraš sa igračima, govoriš što ih čeka, o čemu da razmišljaju. Mi smo emotivna nacija, drugačije to doživljavamo od drugih i zato preporučujem izborniku što više posjeta reprezentativnim kandidatima.