Intenzitet je naš identitet, šmekerski je Jürgen Klopp objasnio kako je njegov Liverpool za vikend u derbiju kola školovao Arsenal. Puno brzih nogu na bokovima, puno tijela na kritičnim dijelovima terena. Kada ih pametno sinkronizirate, dobijete nogometni heavy metal, zaglušujuću tutnjavu riffova koji bacaju suparnika na koljena.

U proteklih godinu dana Nenad Bjelica naučio nas je na nešto slično. Nema Osječanin Kloppovu karizmu niti lucidnost u objašnjavanju vlastite nogometne filozofije, ali njegov Dinamo posjeduje intenzitet kojim može razoružati, a onda nerijetko i samljeti protivnika. Intenzitetom je izbušio Ferencvaros u Budimpešti, visokim presingom i spuštenim gardom zamalo je potom nakrcao Rosenborg već u prvom poluvremenu zagrebačke utakmice.

Onda je u utorak malo nedostajalo da Bjelica padne žrtvom vlastita oružja. Njegov Dinamo, naime, dobrih sat vremena nije imao odgovor na intenzitet Rosenborgove igre. Presing domaćih igrača na trideset metara od Livakovićeva gola, jurnjava za vraćanjem izgubljene lopte natrag u posjed, hektičan promet, žestina, nabrijanost, visoka motiviranost Søderlunda i društva pokvarili su kompas hrvatskom prvaku i njegovi su igrači prečesto djelovali smušeno i preplašeno. Dječaci protiv muškaraca, fraza je koju engleski novinari čuvaju za ovakve slučajeve. Dinamov navijač već je pomalo strepio od reprize onog dvoboja Hrvatske i Norveške iz 2015. godine kada su "vikinzi" namazali "vatrene" (2-0) i napisali otpusno pismo Niki Kovaču.

Promatrane iz plavog kuta ringa, stvari generalno nisu štimale. Rosenborg je taktički naciljao Petra Stojanovića na desnom boku, označivši ga kao najslabiju kariku Dinamova obrambenog lanca. Takva je strategija rano počela donositi opipljivu korist norveškom sastavu jer je na spomenutoj parceli agilni Adegbenro dobivao bitke i sijao paniku. Oštre lopte šibale su po Dinamovu petercu kao da stižu iz mitraljeskog gnijezda, jednu je stoper Reginiussen uspio nespretno zaustaviti na gol-crti i spasiti već savladanu obranu "plavih", ali drugu zgodu Norvežani su iskoristili. Gol inkasiran na isteku desete minute bio je najmanje željeni sinopsis meča u Bjeličinim nacrtima.

NTB Scanpix/Ole Martin Wold via REUTERS

Nakon sudačkog odbrojavanja dinamovci su nastavili grogirano teturati terenom. Ako je prije tjedan dana u Zagrebu momčad stajala na ramenima trojice ili četvorice divova (Petković, Oršić, Ademi, Moro), sinoć u Trondheimu priča se zaustavila na Bruni Petkoviću koji se herojski tukao u duelima i ginuo za svaku loptu. On je individualnom klasom donosio dašak napadačke ambicije i povremeno prenosio težište igre pred domaćinov kazneni prostor. Ostali su se uglavnom uspješno skrivali.

Onda je Bjelica odlučio da mu treba još netko drčan, pozitivan, netko bez kompleksa, "in your face" as, znate već kako funkcioniraju Ameri u vicevima, pa je s klupe zaista podigao Amera. Amera Gojaka, naime, a BiH reprezentativac mu se odužio golčinom karijere. S njegove lansirne rampe lopta je odletjela u rašlje, a domaći trener Horneland u tom je trenutku praktično bacio ručnik u ring jer je bio suočen s nemogućom misijom. Trebao je zabiti tri gola za dvadeset minuta.

"Plavi" su u Rosenborgu šesti potegnuli nikad bogatiji jack pot Lige prvaka. Ako usput shvate da se ovakvim nogometom neće dobro provesti u platinastom Uefinom natjecanju, onda su zapravo dvostruko profitirali.