Brbić zaratio s cijelom Hrvatskom, a Mišković je sušta suprotnost: Makar mi se smijali ponosan sam na sve'

Prije dva dana kazališni režiser Oliver Frljić je u intervjuu Jutarnjem listu kazao da je Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci više od kazališta. Odavno su Dinamo i Hajduk više od nogometnog kluba, Torcida je pokret otpora a ne navijačka nogometna grupa, Marko Perković Thompson je više od pjevača, Ćiro Blažević je više od nogometnog trenera. Je li Hrvatska neka nebeska tvorevina, jesmo li okruženi nadnaravnim bićima u zemlji gdje se ljudi pozdravljaju "đe's legendo".

Slušam dvojicu predsjednika, Hajdukovog Marina Brbića i Rijekinog Damira Miškovića. Prvi Hajdukov čovjek je zaratio baš sa svima, od Hrvatskog nogometnog saveza do sudačke organizacije i pita cijelu Hrvatsku: "Zar vam nije neugodno, zar nije tragikomično da se stoti put događaju sudačke pogreške, uvijek na štetu Hajduka..."

Hajduk svojim vrištanjem izaziva podsmijeh nogometne javnosti, kao što podsmijeh i ironične opaske zaslužuju sudac Mlakar i sudac Pejin, jer, očito nije samo u pitanju pravo na sudačku pogrešku, sve je to, ipak, začinjeno - dodvoravanjem. Ali, dok vidi svaku, pa i najsitniju sudačku anomaliju, predsjednik Brbić ne vidi da je stvorio momčad, koju s poda ne bi mogli podići ni Luka Kaliterna, Biće Mladinić i Tomislav Ivić. Ne vidi da je ono što Damir Burić radi od današnjeg Hajduka na rubu znanosti i da se od toga štofa ne može skrojiti odijelo u kojemu se nećete sramiti izaći pred publiku. Zamislite mudrosti; da bi Hajduk oslobodili financijskih veriga, prodali su sve što vrijedi. A što znači financijska stabilnost? Da bi predsjednik mogao primati plaću. Nisu li takva objašnjenja vrijeđanje navijača, njihova lojalnost zaslužila je puno više.

Hajduk danas ima samo jednog igrača koji zaslužuje epitet majstor s mora, riječ je o Tinu Sušiću. Na žalost, tankih je živaca. Donekle u tu grupu spadaju Lovre Kalinić i Fran Tudor, ostatak momčadi je trećeligaška družina. Da to vidi Bajdo Vukas, prevrnuo bi se u grobu.

Sušta suprotnost Brbićevim lamentacijama je predsjednik Rijeke Damir Mišković, koji je utakmicu Dinama i Rijeke gledao u Abuji, u Nigeriji. Očekivao sam provalu razočaranja, jer, Mišković je dugotrajno gradio šampionski gard, od priprema u Dubaiju do kupnje švicarskog reprezentativca Marija Gavranovića i potpisivanjem petogodišnjeg ugovora sa slovenskim trenerom Matjažom Kekom. Međutim, Mišković je, unatoč teškom porazu, jer, Rijeka je u Maksimiru pala bez ispaljenog metka, mirno komentirao:

- Čestitam Dinamu na igri u drugom poluvremenu, bili su puno bolji od nas. Mi smo im dobro parirali u prvom dijelu utakmice, ali nismo poentirali. Međutim, kada je završila utakmica, sjetio sam se jednog detalja. Kada sam prije 3,5 godine došao na Kantridu, Rijeka se borila za opstanak, igrali smo derbi začelja. A danas, čitajući Sportske novosti, Rijeka je igrala derbi prvenstva protiv Dinama. Dakle, razvijamo se. Istina, danas su bili bolji od nas, nemam ni najmanjeg prigovora...

• Prvenstvo je gotovo, prokockali ste priliku?

- Nikad nije gotovo, borit ćemo se do kraja, Dinamo još mora i na Rujevicu. I makar mi se smijali, ponosan sam na sve, na igrače i posebno na navijače Rijeke. Mi smo ove godine igrali da bismo se približili Dinamu...

• Ponosni ste na sve. I na trenera?

- Igraju igrači, a ne trener. Definitivno nemam primjedbi!

• Da ste možda pokušali dovesti Niku Kranjčara, pokušao sam isprovocirati predsjednika.

- Nemoguće, Niko Kranjčar se nije želio vratiti u hrvatsku ligu...

U zemlji, u kojoj sve ima neku "višu" dimenziju, u kojoj svi čitaju "između redaka", iako je 48 posto stanovništva završilo samo osnovnu školu, u kojoj se poruke narodu pišu "nevidljivom tintom", učinilo mi se da je NK Rijeka samo obični nogometni klub, Armada samo obična navijačka grupa, Damir Mišković samo predsjednik i Matjaž Kek je samo trener.

Rezultat je poražavajući za Rijeku? Mišković kaže da je to školovanje, Dinamo je neosporno kvalitetnija momčad od Rijeke, Rijeka nema "killera" Soudanija, nema ni štoperski dvojac Sigali - Schildenfeld, nema igrače kakvi su Ante Ćorić i Marko Pjaca. I nema pobjednički gard, nema Kramarića i Sharbinija, nogometaše koji su Rijeku učinili europskim klubom. Dinamo sve to ima, iako i Zoran Mamić zna "zastraniti" i ostaviti Ćorića i Pjacu u talonu. No, ne čudite se, i Dinamo spada u kategoriju nadnaravnih - "više od nogometnog kluba..."