Bugari napaljeni kao da im u goste stiže Brazil: 'Nastupio je vaš trenutak anonimci!'

Nastupio je vaš čas, anonimci!”, naslov je jučerašnjeg uvodnika u sportskom dnevniku Meridijan Mač koji plastično ilustrira nogometno raspoloženje Bugara uoči kvalifikacijskog dvoboja s Hrvatskom. Govorimo o raspoloženju krhkog osmoškolca, lake mete sa školskog dvorišta, kojem je dosadilo glumiti boksačku vreću i napokon je spreman pokazati zube dežurnom zlostavljaču.

Jedna benigna inventura u hrvatskim novinama koja kaže da su Bugari “nekada imali zvijezde, a danas igraju anonimci”, već danima žulja bugarske novinare i nogometaše. Zbog te inventure iz transfermarktovih tablica - koja pokazuje da hrvatska reprezentacija u zbroju vrijedi 217 milijuna eura, a momčad Ljube Peneva samo 40 milijuna - naša je reprezentacija u Sofiji predstavljena kao Muhammad Ali svjetskog nogometa, nešto kao ozbiljan teškaš ali ujedno i šampion “trash talka”.

Kukoč podigao tenzije

Spletom okolnosti dojam hrvatske napuhanosti posljednjih je dana nekontroliranim izljevima narcizma po bugarskom i hrvatskom tisku podržavao Tonći Kukoč, najbolji lijevi bek svih vremena koji samo ironijom sudbine igra za CSKA, pa se Bugari dan uoči utakmice više uopće ne suzdržavaju pokazati da ih frustrira gard hrvatskih gostiju. Bivši izbornik Plamen Markov, inače pobjednik protiv Hrvatske 2002. godine (2-0, strijelci Berbatov i S. Petrov) poručuje “tko se zadnji smije, najslađe se smije”, a novina s početka teksta ispraća svoje igrače u utakmicu borbenom filipikom: “Sada je trenutak da pokažete samouvjerenim Hrvatima gdje im je mjesto, kao što im je to pokazao Meksiko na Svjetskom prvenstvu…”

Pametniji nakon Recifea

Dvojbe i repovi Meksika zaista se vuku za hrvatskom reprezentacijom i tri mjeseca nakon poraza u Recifeu. Je li Niko Kovač nakon tog poraza pametniji? Je li mu “el tri”, društvo bez velikih zvijeda, ali vrlo karakterna i organizirana grupa nogometaša, otvorio oči? Ili i dalje vjeruje da se radilo o lošem danu, a da je suverena koračnica protiv razjedinjenog Kameruna precizniji skener kvalitete nacionalne momčadi?

Provjere protiv patuljastih reprezentacija nakon SP-a uskratile su nam odgovore na ova pitanja, ali smo u tim mečevima s Ciprom i Maltom barem profitirali za Andreja Kramarića koji je pojačao konkurenciju u napadu. Ozbiljni sudari, međutim, tek će uslijediti. Bugarska je prvi indikator, Italija sljedećeg mjeseca drugi test nakon kojeg ćemo znati nastupa li Niko Kovač kao reformator sposoban visoku individualnu klasu Rakitića, Modrića, Mandžukića, Perišića i Kovačića pretočiti u atraktivnu igru i veliki rezultat na Euru 2016. Ili je samo “jedan od trenera”, da ne kažemo potkapacitiran za zahtjevan posao…

Cico protutnjao 2005.

Dvoboj u petak treće je gostovanje hrvatske reprezentacije u Sofiji. 2002. godine Otto Barić je kapitulirao s reprezentacijom koja se opraštala od “vatrenih” i prolazila trnovito tranzicijskog razdoblje. Tri godine poslije Zlatko Kranjčar je uvjerljivo protutnjao stadionom Vasil Levski (3-1). Ivica Olić, tada u ulozi asistenta za Tudorov gol, i Darijo Srna jedini su do danas “preživjeli” igrači u konkurenciji obje momčadi. Devet godina kasnije senatori su na čelu momčadi koja, barem na papiru, posjeduje sve sastojke za velike stvari. Zvijezde najvećih svjetskih klubova, igrače u najboljim godinama, poželjan omjer tehničara jakih na lopti i okomito orijentiranih igrača koji znaju koristiti dubinu…

Bugari su u usporednom testu zakinuti za individualnu klasu, ali računaju na formulu koju je proteklih godina patentirao Ludogorec - volja plus karakter plus zajedništvo. Takvim stilom Bugarska u nekom lošem scenariju može zakomplicirati život hrvatskoj reprezentaciji. Ne bi bilo prvi put, pamtimo takve utakmice odigrane u Tbilisiju, Pireju i Glasgowu. Odigraju li Kovačevi izabranici utakmicu u skladu s renomeom, raste vjerojatnost da će jedno “veselo” gostovanje završiti hepiendom poput sličnih gostovanja kakvih se sjećamo iz Minska, Istanbula ili Swanseaja…