Čistka na Poljudu: Tudorova metla već pomela Bukvu i Iluridzea, tko je sljedeći?

Ružno izgleda i sramotno je izgubiti od Dragovoljca 1:4 , ali, nažalost, posljednje četiri sezone navikao nas je Hajduk na proljeća sivih tonova. Već četiri godine gledamo razne trenerske filtre i opuštanje ekipa u trenucima kada je Europa uglavnom osigurana, a plasman u prvenstvu ima kategoriju nepromjenjivoga. U te posljednje četiri sezone jedina iznimka bilo je prošlogodišnje proljeće kada je Hajduk ozbiljno posrnuo u potrazi za Europom kroz prvenstvo, ali uspio je sve nadoknaditi osvajanjem Kupa. Međutim, i ta trofejna sezona potvrdila je istu, već viđeni kontinuitet. Hajduk redovito pada u ožujku, a onda, kada Bijeli uhvate dobar zalet, u travnju slijedi strmoglava, silazna putanja. Dogodilo se tako i ove sezone, jer Hajduk je nakon 18 utakmica bez poraza zaredao s neuspjesima. Čak tri poraza u zadnjih pet utakmica. Više nego u prethodnih 26 kola zajedno. Pritom je filtar izbora igrača za sljedeću sezonu uvijek u prvom planu u završnici proljeća, jer treneri gledaju s kim će krenuti u novo prvenstvo i novu borbu za preživljavanje na Poljudu. Zato ćemo se u posljedičnoj analizi sramote iz Sigeta primarno pozabaviti novom selekcijom, a tek potom raščlaniti razloge uobičajene proljetne krize.

Bukva i Iluridze pokazali su gdje su izlazna vrata, a tko je sljedeći? Dva igrača koji su na Poljudu proveli tek nešto više od šest mjeseci, već su bivši igrači Hajduka. Poražavajuća je to činjenica za struku i Upravu Bijelih koji su obojicu titulirali kao pojačanja, a pokazalo se da Bukva i Iluridze nemaju kvalitetu da bi opravdali taj status. Zato je Bukva otišao u ožujku, a Iluridze u travnju pri čemu je Hajduk iskoristio klauzulu ugovora koja je jamčila trenutačni jednostrani raskid. Je li pritom Iluridze dobio tri mjesečne plaće, ostat će pitanje bez odgovora. Tek nepotvrđeno nagađanje da je Hajduk Gruzijcu isplatio 24.000 eura otpremnine. Ali, u svakom slučaju dobro je da su Brbić, Vučević i Tudor odlučili prekinuti agoniju s Iluridzeom. Ozljeda na ozljedu i jasno je da se nije mogao tolerirati takav igrač koji skupi dva pričuvna nastupa u 10-11 utakmica. Ali, opet ćemo se vratiti na pitanje "tko je sljedeći, tko nastavlja niz"? Tudor je prije susreta sa Splitom sve rekao u jednoj rečenici:

- Do kraja sezone bit će šanse za mnoge, ali ne i za sve igrače.

U Sigetu je šansu u prvoj postavi premijerno ove sezone dobio 21-godišnji napadač Ivan Tomičić. Ukupno je upisao tri nastupa, prije Sigeta posljednji je put prvenstvenu utakmicu za Bijele igrao u kolovozu prošle godine, jer jesen je proveo na posudbi u drugoligašu Segesti. Tomičića smo uzeli za primjer, jer s Tudorom je prošao dvoje pripreme, i ljetne i zimske, stoga trener sigurno ima jasnu sliku o mogućnostima tog napadača koji je već četiri sezone pod profesionalnim ugovorom s Bijelima.

Protiv Dragovoljca nije Tomičić odigrao nezaboravnu utakmicu, ali kada se šanse igračima pružaju u kasno doba sezone, onda je jasno da samo velika individualna partija može nekome poboljšati rejting u svlačionici i očima trenera. Gotovo ista momčad je okupu cijelu sezonu, u svakodnevnom radu osjetili su trener i njegov stožer tko je za Hajduk, a tko nije. Tako su otpisali Bukvu i Iluridzea, ali razvidno je da neće na tome stati. Do kraja sezone ostat će svi na okupu, ali onda slijedi novo "miješanje karata". Bit će tu svega, a najviše prodaje iz različitih razloga. U odnosu na aktualnu sezonu nema Iluridzea i Bukve, već je prodan, Vršajević i Maloča su u prvom redu transfernog izloga, a pored njih u zadnju godinu ugovora ulaze Jozinović, Caktaš, Milić, Tomičić i Nižić. Prodaju žele Andrijašević, Sušić i Kouassi, pa se logičnom smatra činjenica da je Hajduk u novoj dubokoj tranziciji. S kim Bijeli u novu sezonu veliki je upitnik, jer bez obzira na želje, svi neće pronaći novi klub. Ali, jasno je da senzacionalnih promjena nema na vidiku. Nazire se tko bi od iskusnijih mogao otići i ne zadirući u pojedinačne transfere, jasno je da će Hajduk i ovog ljeta ući u novu veliku selekciju s osloncem na mlađe igrače. Jer, Tudor je jasno rekao svoju viziju stvaranja momčadi:

- Više bih volio s mladima biti peti nego drugi sa starijim prosječnim igračima.