Tomislava Dujmovića mobitelom smo pronašli u Moskvi. Nekadašnji hrvatski reprezentativac danas je agent, polako skuplja listu igrača koje zastupa, a Rusija mu je vrlo bitno tržište. Dujmović je igrao za Vatrene pod izbornikom Slavenom Bilićem u ciklusu za Euro 2012. godine, a njegov potez karijere je akcija za gol za 1:1 na Poljudu u utakmici s Gruzijom 4. lipnja 2011. Čovjek čije ime ne zvuči kao mnogih kolega s kojima je igrao, i kojega se rijetko spominje u hrvatskom medijima ispisao je povijest kao autor preokreta koji je donio zasad jedinu pobjedu Vatrenih u Splitu.
I prije te utakmice bila su brojna pitanja, pojedini su etiketirali Poljud kao “ukleti stadion“, Hrvatska na njemu nije igrala čak 14 godina, koliko god to besmisleno bilo. Kakvo je ozračje vladalo? Čega se danas Dujmović najviše sjeća?
- Kao čovjek sam uvijek optimističan, tako je bilo u svakoj utakmicu koju sam igrao. Dobro pamtim tešku situaciju u kojoj smo se kao reprezentacija našli u to doba. Nismo bili sigurni u svoje snage, prije toga poraženi smo u Gruziji, put na Euro bio je pod znakom pitanja. Oko Poljuda vladala je skepsa i bila je napeta atmosfera. Mučili smo se, rano dobili gol, Gruzija se zatvorila i dugo nismo mogli probiti bunker - priča Dujmovića koji je na teren ušao u 71. minuti.
- Zagrijavao sam se iza klupe s Ivanom Klasnićem. Prije nego što sam dobio šansu bio sam smiren i vjerovao da možemo preokrenuti rezultat. Ništa nije utjecalo na moju izvedbu, od atmosfere, napetosti, tijeka susreta.... U času kad sam ulazio, Davor Gavran, tadašnji glasnogovornik, govorio mi je: “Moramo dobiti.“ Gledam ga, vidim da je izvan sebe, da se znoji, da ga nervoza trese, jako to prihvaćao srcu, pogotovo što je on čovjek iz Splita. Znao je koliku težinu nosi ta utakmica. “Molim te, molim te, moramo, moramo…”, dodatno me “ložio“ Gavran, rekao sam mu: “Što se treseš Davore, pa to ćemo sad riješiti.“ U tom času Slaven ne poslao na teren. Bile su priče, kao trebamo okrenuti utakmicu i pobijediti, a Bilić stavlja u igru defenzivnog veznog. Međutim, poznavajući me, bio je svjestan da nisam bio samo zadnji vezni, da sam volio igrati.
Ispalo najbolje
Pet minuta kasnije Dujmović je uzeo stvari u svoje ruke. Krenuo u proboj, odigrao dupli pas s Klasnićem, pa kad je došao gotovo do gol-aut crte poslao idealnu loptu pred vrata gdje ju je Mario Mandžukić samo gurnuo u mrežu.
- Dogodila se ta situacija. Jednostavno sam imao taj osjećaj u glavi da moram nešto pokrenuti. Išao sam u dribling po liniji, možda netipično za zadnjeg veznog, Mandžukić je zabio, sve se vrhunski posložilo. S time se okrenula utakmica, otvorila se. Atmosfera se digla, igrači dobili na samopouzdanju, Eduardo je prošao i asistirao za Nikolu Kalinića i zabili smo drugi gol. Ispalo je najbolje što može biti.
Kako je igrati reprezentativnu utakmicu u Splitu? Često se to izbjegavalo kroz prošlo razdoblje....
- Meni, a vjerujem i ostalima koji igraju na profesionalnoj razini, lakše je kad je pun stadion, pogotovo ako su tvoji navijači iza tebe, koji su 12. igrač, nego na “kukuruznom terenu“. Odmalena se učimo na pritisak i što nose velike utakmice. Svatko je bio toga svjestan, pogotovo što se rijetko igralo na Poljudu. Ranije su to bile nezgodne utakmice, u kojim se nije pobijedilo, pa su više-manje sve nastupi prenesen u Maksimir. Meni je uvijek bio gušt i zadovoljstvo igrati u Splitu, zbog prekrasnog ambijenta i prekrasne publike. Stadion je specifičan, poluzatvoren, u obliku školjke koji daje dodatni huk. To odzvanja. Krivo mi je što se nije češće igralo u Splitu.
U četvrtak dolaze Mađari, opet je glavna priča hoće li proći sve u sportskoj atmosferi?
- Ne bih previše potencirao te teme koje nemaju veze s nogometom. Znam da će igrači biti vrhunski dočekani, kao i milijun puta. Bit će odlična organizacija, u to nemam sumnje. Navijači su se zaželjeli reprezentacije u Splitu, sve će biti u prijateljskom i dobrom tonu. I naravno, nadam se našoj pobjedi. Moramo im vratiti za taj poraz, puno smo pouka izvukli iz utakmice u Budimpešti. To što se igra u Splitu bit će dodatan motiv jer tamo se navija vatrenije.
Očekujete li da će Hrvatska riješiti kvalifikacije u ovom mjesecu ili ćemo po našem običaju odužiti posao do studenoga?
- Volio bih da se sve riješi već sada, ali po iskustvu znamo da se u pravilu situacija zakomplicira. Ne samo u nogometu, već u svim sportovima...