Cristiano dostojan imena Ronaldo: Možete ga mrziti, ali genijalac ipak ostaje genijalac!

Bio je svibanj 2007. godine, ali unatoč očekivanoj toplini u lombardijskoj metropoli, lilo je kao iz kabla. Mislili smo si, gdje baš danas, kad se igra jedna velika utakmica na slavnom stadionu Giuseppe Meazza, u kvartu San Siro koji je kroz desetljeća postao sinonim za nogometnu priču Milana…

Slavna Meazza, a dvoboj na terenu još slavnijih Manchester Uniteda i Milana! Kakav spektakl, 80 tisuća gledatelja, veliki igrači na obje strane. U prvoj utakmici na Old Traffordu, Kazalištu snova, gdje je glavni junak ove priče bio najveća zvijezda, Alex Ferguson i njegova škvadra pobijedili su 3:2. Iskusni Škot dobro je znao da neće biti dovoljno za uzvrat jer Milan, s Maldinijem, Gattusom, Nestom, Pirlom, Inzaghijem, najjačim Kakom i Seedorfom, djelovao je u boljoj formi…

- Mislim da ćemo sigurno u finale i na kraju osvojiti naslov - kazao nam je Clarence Seedorf, s kojim je u to vrijeme vaš reporter, posredstvom Darija Šimića, ostvario odličnu intenzivnu komunikaciju. Na tim razinama nogometa, imati takvu povlaštenu insajdersku liniju, odnosno povjerenje, neprocjenjiv je prilog da tijekove u klubovima ili na utakmicama vjerodostojnije tumačite u odnosu na česta površna ili nepotpuna medijska dojmljenja. Raspoloživ za priču u nogometu, uvijek i svagda, Seedorf nam je tako odao, uz obećanje da nećemo objaviti, da ne vidi kako ih United može zaustaviti do finala, gdje će već sudbinski vratiti dug Liverpoolu za traumu izgubljenog finala 2005. godine u Istanbulu. Imao je samo jednu “manju” ogradu vrlo iskusni Seedorf…

- Zakomplicirati stvar može samo Cristiano Ronaldo. Ako taj pogodi utakmicu, može nas se “ubiti” iz kontre, ako ne, prolazimo bez problema…

Je li pogodio utakmicu? Nakon uvjerljive pobjede (3:0) Milana, po neviđenom prolomu oblaka gotovo kroz cijelu utakmicu, u kojoj su briljirali dva iskonska talenta Seedorf i Kaka, do tih dana ne baš u idiličnim odnosima, bilo je lako kazati da Ronaldo “nije pogodio meč”. No, s press tribine, prije početka utakmice, zapeo nam je za oko jedan naoko banalan a zapravo važan detalj. Naime, kad su iz tunela izlazili igrači Milana, prvi bi izvirio Rino Gattuso i odmah opalio loptu iz sve snage u najdalji kut igrališta, te bi se potom zaletio kao “sivonja“ prema njoj. Bio je to odraz ratničkog duha, pune koncentracije koja je odmah zapalila dobru atmosferu navijača Milana. Kad su izišli Englezi, najviše se motrilo na Cristiana Ronalda. A što je napravio najopasniji igrač Uniteda, kojeg su se domaćini najviše pribojavali, a kojeg su talijanski mediji predstavljali kao “rođenog” za glamurozne navade Milana? I on je udario loptu prema travnjaku, ali kratko, i onda se zaletio 6-7 metara te kad je došao do lopte htio je napraviti svoj poznati dvostruki “bicikl” te se na skliskom travnjaku opružio koliko je dug i širok! Scena je izazvala opću euforiju na tribinama Meazze, podosta smijeha i posljedično ismijavanja Portugalca. Iz današnjeg pogleda na te detalje čini nam se uvjerljivim polušaljiva teza jednog od nogometaša Milana, koji nam je kazao da se zbog tog skliznuća Ronaldo, na glasu kao tašt do krajnjih granica, nije više oporavio te je zaključio “anonimnu” utakmicu i prije nego je počeo igrati…

Drugi znakovit nam događaj o temi, datira iz 2009. godine. Na Olimpijskom stadionu u Rimu, četiri godine kasnije, svjedočili smo press konferenciji Fergusona i Ronalda (tada Zlatna lopta) prije finala s Barcelonom. Portugalac je bio ozbiljan, vrlo profesionalan i maksimalno “unutra”. Promatrali smo ga i na zagrijavanju, djelovao je kudikamo smirenije i trezvenije nego četiri godine prije na Meazzi. U prvih petnaestak minuta tog finala, iako su golom Eto’oa poveli Guardiolini igrači, jedini igrač dotadašnjeg europrvaka koji je bio ravan kvalitetom fantastičnoj Barceloni bio je upravo Cristiano Ronaldo.

Srdačan razgovor

Nema dvojbe da Cristiano Ronaldo ima određeni “trening” za razgovor s novinarima, uobičajene fraze, a pogotovo da vodi računa o stylingu kada ga u press roomu Valdebebasa, koji je kao mali TV studio, očekuje snimanje. Vidi se da jako vodi računa o izgledu već po frizuri, koja je prije treninga (tada rehabilitacijskog) djelovala kao da je pripremljena za filmsku scenu ili nastup na bini. No, ako ste novinar koji dolazi s preporukom suigrača, a još imate sreću da intervju dolazi odmah nakon liječničkog pregleda u kojem je odagnana opasnost da bi mu ozljeda ugrozila finiš sezone, eto tada se ispred vas sjedne vrlo raspoloženi Ronaldo, spreman da o svemu priča nadugo i naširoko.

Naš je razgovor tekao dan nakon prve četvrtfinalne utakmice LP-a s Borussijom Dortmund, pobjede na Bernabeuu od 3:0, u kojoj je bio jedan od glavnih aktera. Po običaju. Bilo pozitivno ili negativno, Realova priča počinje i završava faktorom CR 7.

- Želim uvijek igrati i želim osvojiti sva tri trofeja sezone! - govorio je tada i ukratko odao svoju filozofiju karijere, djelomice i života…

Ostvarila su se dva, Liga prvaka i Kraljevski kup. Doduše, u potonjem finalu nije nastupio, ali je ostalo zapamćeno da se golovima Di Marije i Balea protiv Barcelone, zajedno s drugim igračima, radovao kao malo dijete. Brojni su mediji registrirali tu scenu kao odraz nekog novog Ronalda. U finalu Lige prvaka, između ostalog, sudjelovao je četvrtim pogotkom u pobjedi nad Atleticom. Mnogi su mu zamjerili da je neumjesno slavio u trenutku kada je protivnik već bio nokautiran. I to su opet brojni registrirali kao odraz “starog” Ronalda. No, takav je, ne može si očito pomoći, pobjeda, golovi, ili ako hoćete drugačijim redom, njegovi golovi i pobjeda, to je generator dobrog raspoloženja Cristiana Ronalda…

- Radim svaki dan od svoje 11. godine do daske kako bih ostvarivao svoje i potom tuđe snove. Svaki trening, svaka muka odvojenosti od obitelji, sve je to naplativo samo uspjehom. Kako da se onda zadovoljavam sudjelovanjem, kako da uopće doziram svoju sreću kada se ti uspjesi ostvare!? - kazat će u trenutku razgovora koji očito nije bio opterećen “medijskim treningom”, nego iskrenim odgovorom svima onima koji ga za to prozivaju…

Navijači su mu počeli iskazivati privrženost, čak su “plagirali” način ode Barcinih navijača Messiju, redale su se koreografije kojom su pokazali da ga jako cijene. Trebali su se svi uplašiti da bi shvatili koliko im je Ronaldo zapravo važan.

U proteklih godinu dana efekti su se počeli viđati onako kako sve realovce najviše usrećuje - kroz golove, pobjede i trofeje. Cristiano Ronaldo ušao je u fazu postizanja golova kao na tekućoj traci, rušenja rekorda, doprinosa Realovim trofejnim uspjesima, bitno mu je poboljšan i imidž u široj javnosti, pogotovo kroz humanitarne aktivnosti. Istina je da nije baš nasmijan dok na utakmici ne postigne gol, odnosno da mu je drugačiji govor lica nakon što poentira. No, sve to više nema nikakve veze s nogometnim mu djelom. Danas mu i najveći kritičari i oponenti skidaju kapu za fantastične učinke, eksploziju njegove moći i neviđenu efikasnost. Cristiano Ronaldo danas odaje sreću, osjeća se mažen i pažen u Realu, sretan je u privatnom životu. Jedan čovjek je prilično pridonio tim fenomenalnim situacijama…

Cristiano je na najbolji način potvrdio da je dostojan imena svog prethodnika, brazilskog Ronalda. I ne samo njega, već i ukupne povijesti najuspješnijega svjetskog kluba Real Madrida, čiji je danas simbol…

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!