Nakon poraza od Osijeka u Hajduku se više ne priča o borbi za prvo mjesto u HNL-u.
Porazi od Rijeke i Osijeka u utakmicama u kojima 'bijeli' nisu postigli niti jedan gol razlog su lošeg raspoloženja na Poljudu.
Ovo su tri razloga Hajdukovog pada u posljednjim utakmicama.
1. MOMČAD JE OGLEDALO TRENERA
Kazao je to ne tako davno Veselin Vujović nakon pobjede njegova Zagreba protiv Koldinga u rukometnoj Ligi prvaka. Rekao je veliku istinu. Burić je taj koji je od momčadi prosječne pojedinačne kvalitete napravio ekipu za vrh ljestvice. Ali, isto tako je propustio reagirati, propustio je osjetiti kada je momčad ušla u silaznu putanju. Nije osvježio startnu postavu, nije ništa mijenjao i tjedan dana kasnije dobio je isti rezultat s lošijim pristupom.
2. IGRAČI U ZRAKU
U trenutku kada su se počeli baviti pitanjem "kako ćemo do jesenske titule", poletjeli su Bijeli do oblaka snova. Lebdjeli su tako dva tjedna da bi ih Rijeka ozbiljno upozorila, a Osijek spustio na zemlju. Jesenska titula, pregovori o premijama, klupske žalopojke o premalo reprezentativaca uspješne momčadi, možda i neke najave transfera. Sve je to odnijelo koncentraciju momčadi, promijenilo njihov, do tada, besprijekorni pristup.
3. IGRA BEZ NAPADAČA
To je postao najveći problem 'bijelih', toliko velik da je čak i Maglica počeo dobivati po cijelo poluvrijeme umjesto dosadašnjih 20-ak minuta po utakmici. Nije Maglica ključ rješenja glede pitanja napadača, jer najvažniji je Ohandza, ali njemu je zdravlje ograničavajući faktor. Nisu tu varijablu u jednadžbi izračuna napadačkog učinka uzeli u obzir na Poljudu. Oslonili su se na Ohandzu, Maglicu stavili u "zapećak", pa je Vlašić morao "krpati". Samo zakratko, ne može vječno.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....