Dinamo je izgubio nezasluženo, ali...za nešto više, ipak je nedostajao vratar i pravi napadač

Na svakakve je načine Dinamo gubio, ali rijetko kad nezasluženije. No, tako je to kad imaš golmana koji prima na prvu vratnicu... Dinamo je imao zrelu, ozbiljnu europsku igru, no i jednu manu: nedostatak pravog napadača s kojim bi bio i opasniji.

Marco Silva potvrdio je najave. Premda smo od Grka očekivali odvažniji nastup, postavili su se defenzivno s prvenstvenom orijentacijom da ne izgube.

Ni u jednoj fazi utakmice nisu stisnuli Modre, oslanjali su se na lopte na krilo, pa ako se što uradi. A nisu mogli napraviti više od dvije-tri prave prilike jer domaća obrana je bila većinom koncentrirana, zatvorila je bokove, što je bilo strateški ključno, a Olympiacos ionako nije imao igrače s kojima bi se nametnuo u sredini. Nije to bio ni Fortounis. No, što će im Fortounis kad ih čuva Fortuna.

Ako je Marco Silva pomalo iznenadio oprezom, Zoran Mamić njemu je priredio neočekivano rješenje s Markom Rogom ispred dvojice veznjaka što je tvorilo raspored 4-2-3 -1. Rog je agresijom, ulaskom među linije i probojnošću bio ključni igrač modre dominacije u prvih 20 minuta. Međutim, kako je padala preciznost dodavanja, Olympiacos je uspostavljao ravnotežu.

Dinamo je imao gotovo sve posloženo: dobru i sigurnu obranu, zatvorio je koridore Olympiacosa, prednjačio u posjedu lopte i tu dolazi vječna dvojba ako ti je s druge strane ekipa koja je realno favorit: napasti odlučnije protiv opasnog rivala ili čekati svoj trenutak.

Mamić se odlučio za kontroliranu ofenzivu, bez rizika, važnije mu je bilo da Olympiacosu ne dopusti prostor za protuudare nego da brže-bolje jurne po šansu.

U konačnici, te je prilike i dočekao, ali Antolić i Rog nisu pogodilo bolje od vratnice. Kad se doda da sa sucima nije bilo sreće, dolazi se do rezultata 0:1.

Pokušaj s Arminom Hodžićem nije ništa donio, možda bi Henriquez pred vratima bio opasniji, međutim uvođenje Čileanca značilo bi riskantniji nogomet, što se pokušalo tek u završnici. Opet, da se zabilo što se moralo, tko bi se danas bavio s time...

Odgovornost, čvrstina, taktička disciplina, pa i izvedba bili su daleko iznad ranijih utakmica koje su Modri gubili u Europi, ali su opet pali na svoj način, golom koji nisu smjeli primiti. To nije taktička pogreška već individualna Goncala, kojem je pobjegao Ideye, i još više golmana Eduarda. U takvim utakmicama neke se stvari moraju i poklopiti, jedna od njih je da vratar bude vrhunski. S Arsenalom je bilo tako, sinoć nije. Na žalost po Modre, Olympiacos u Pireju nije tako pitom i druga utakmica bit će mnogo teža za hrvatskog prvaka.