Jasno je to, kad god Dinamo u Maksimiru izgubi od nekog hrvatskog kluba , onda se radi o neočekivanom rezultatu, iznenađenju. Nakon takvog raspleta uvijek se danima vrti jedno te isto pitanje; 'zašto je Dinamo izgubio kod kuće’? Pitanje je svakako pretenciozno, jer zašto bi uvijek trebao pobijediti, svakome se može dogoditi poraz, sastavni je to dio sporta. Uostalom, Modri zaista rijetko gube u Maksimiru, posljednji poraz prije ovog od Rijeke dogodio se također u Kupu protiv Zadra prije godinu i pol dana.
No, ipak, idemo se pozabaviti odgovorom na pitanje zašto su dečki Zorana Mamića u prvoj utakmici finala Kupa na Maksimiru poraženi od društva s Kantride? Prvo i osnovno, nešto se pitalo i gosta. Rijeka ovog puta nije bila spremna za darivanje, kao što je bila raspoložena na posljednjoj prvenstvenoj utakmici koju je izgubila sa 0:4. Kek je složio pametnu i racionalnu taktiku, njegova momčad se disciplinirano, kompaktno i koncentrirano branila, organizacija igre bila je na visokoj razni i Mamićevi dečki nisu znali riješiti taj rebus. Nadalje, nakon što su matematički osvojili prvenstvo pobjedom nad Hrvatskim dragovoljcem od 5:0, plavi dečki ipak su se za nijansu opustili, a i takva nijansa je previše kad se radi o utakmicama za trofej, koje su pune strasti, stresa, žestine, agresije i velike motivacije suparnika. Sjetite se da su Modri nakon osvajanja prvenstva tek u zadnjoj minuti iščupali bod s Lokomotivom (1:1), a tek su u finišu u Maksimiru uspjeli slomiti i skromni Slaven Belupo, svoja posljednja dva od tri pogotka, Soudani je postigao u sam smiraj ogleda. Utakmica s Rijekom bila je samo nastavak očitog laganog samozadovoljstva nakon osvajanja titule, makar se ovdje radi o još jednoj tituli.
Dinamo je imao problema i problema sa zdravstvenim stanjem igrača. Upravo je na to mislio Mamić kad je nakon utakmice kazao: “Imam problema unutar momčadi, ali se neću žaliti”. Duje Čop zbog ozljede gležnja nije bio do kraja spreman, kao niti Šimunić, odnosno Ademi koji su također imali problema s ozljedama i tek u zadnji tenutak je Mamić odlučio da ih uvrsti u momčad. Možda je tu pogriješio, možda je na travnjak od starta trebao gurnuti isključivo 100% zdrave igrače, pa makar oni bili mladi i bez pedigrea kakvog imaju spomenuti. Uostalom, zar uvođenje Luke Capana umjesto rovitog Šimunića nakon sat vremena igre ne ide u prilog toj konstataciji? Mladom i zdravom rosteru na klupi se mora vjerovati. Recimo, vezna linija Modrih (Brozović, Ademi, Antolić) već je jako izraubana, zato je i podbacila u srijedu.
Konačno, Zoran Mamić stalno vrti mantru da ga ne zanima protivnik, da ne razmišlja o njemu, nego samo o svojoj momčadi. Treneru, pustite te floskule, o protivniku poput Rijeke itekako se mora voditi računa, pa ako ne ide plan A, treba se pokušati s planom B. Ako ga se naravno ima...
Što Zoran Mamić mora napraviti pred uzvrat u utorak? Primarno psihološki ustabiliti momčad, animirati društvo iz svlačionice kako bi se adekvatno motiviralo. Također pod hitno mora porazgovarati s dečkima iz vezne linije koje je riječka veza doslovce 'pojela’ u Maksimiru.
Jest da su Brozović, Ademi i Antolić umorni od naporne sezone, ali treba ih spremiti da tu najvažniju utakmicu odigraju najbolje što mogu u ovom trenutku. Naravno, Dinamo do preokreta i osvajanja Kupa može dovesti samo 'klik’ kompletne momčadi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....