EKSKLUZIVNO Reporter SN-a slavio pobjedu s Bilićem: 'Ovo što mi radimo nije realno!'

Gospođa Sophie uzela nas je pod ruku, zaobišla novinarsku gužvu i dovela pred neugledna stara vrata na kojima piše “Manager office”. Utipkala je četiri znamenke iza kojih se otvorio nogometni hram Slavena Bilića. U nekim drugim nogometnim hemisferama takve su sobe nakrcane mramorom, scotchom i mahagonijem, iz njih pršti čisti luksuz. Ova je potpuno drugačija, ovo je, ipak, Upton Park, mjesto koje odiše nogometom koji umire. Zaista, legendarno, kultno zdanje radničke socijale koja je u West Hamu vidjela mjesto odmaka i štih buntovništva, pripadnost anonimnosti gdje izbacuješ svoju strast i hraniš svoj ponos. Nešto naoko malo, ali samo tvoje. I veliko. U utrobi, dakle, možda i posljednjeg takvog nogometnog bastiona, koje kao na traci mijenjaju korporativna zdanja bez duše, smjestio se tek velik stol, dvije sofe, stolić i TV.

Na zidovima nacrti novog stadiona, koji i ne leži baš najbolje svima u klubu i oko njega, ali o tom potom. Jedini komfor nudi kupaonica iza leđa...

Sophie je, dakle, otvorila vrata tih maksimalno 20 kvadrata, gdje su se smjestili Bilićevi najbliži suradnici Nikola Jurčević, Miljenko Rak, Edin Terzić, Julian Dicks, jedan bliski prijatelj te Bilićev sin Leo. Uskoro je u sobu ušao i Bilić.

- Uf... - izdahnuo je nakon dugometražnog druženja s pedesetak engleskih novinara koji mu nisu dali otići, baš kao i telefon koji je zvonio i kojim se u jednom času javio uvijek veliki Zorko Srebrić.

Trijumf se osjećao u zraku, ali hit menadžer Premiershipa jednostavno je odbijao opiti se jednom, ako ne i najvećom pobjedom u svojoj trenerskoj karijeri. Jer ipak je s druge strane, doduše samo 45 minuta, stajao Jose Mourinho. Kojeg će Bilićev ‘udarac čekićem’ možda stajati i konačnog nokauta, jer kako pišu engleski mediji, Abramovič bi mogao posegnuti za džokerom u vidu Carla Ancelottija. Drugi su ionako ili zauzeti ili - potrošeni. Biliću, međutim, to ne gladi ego.

- Ne želim se miješati u politiku drugih klubova. Kažem, shvaćam što sve proživljava Mourinho i koliko mu toga u zadnje vrijeme ne ide za rukom. Velik je to trener, ali što će on, ili Chelsea, odlučiti, to je samo njihova stvar.

Mnogi engleski komentatori, poput Garyja Linekera i Iana Wrighta, tvrde da Bilić iz ove momčadi West Hama izvlači maksimum. Slavene, je li ovo doista maksimum Hammersa?

- Ne bih to tako koncipirao. Mi jesmo stvorili sustav i igru koji igračima odgovaraju i iz njih crpe maksimalne doze energije, što je bilo vidljivo i kod Zaratea, kojeg sam vadio kad je počeo “lipsati”, ali to je i naš cilj, samo tako možemo pružiti naš maksimum koji, zaista nije fraza, treba biti prisutan i protiv Chelseaja, ali i, recimo, u sljedećem kolu kod Watforda. A opet, ako pričamo koliko se još možemo usavršavati, onda definitivno imamo još prostora za napredak.

Andy Carroll je nakon utakmice izjavio da se nalazite na mjestu koje vam i pripada. Je li trenutačna situacija zaista realna. West Ham se kočoperi na trećem mjestu Premiershipa?

- Nije realna, ne može biti realna kada pogledate sve okolnosti; ja nisam tip koji ispunjava listiće, nisam se u životu kladio osim s prijateljima na kartama, ali kada kladionice dijele omjere, one to ne rade iz simpatija ili emocija. One to rade na osnovi dubokih analiza, omjera uloženog, pobjedničkog karaktera koji je apsolutno bitan... Da griješe, ne bi se obogaćivale, zar ne? Dakle, West Ham na trećem mjestu nije realnost, premda se svake godine u svakoj velikoj ligi Europe događaju iznenađenja. Nekad su ona periodična, traju neko vrijeme pa se ugase, nekad traju dulje. Ne postoji univerzalno pravilo. No da je nakon deset kola bilo tko mogao očekivati West Ham na trećem mjestu - nije. Ali, kažem, do kraja je još 28 dugih kola.

Cijeli ekskluzivni intervju pročitajte u tiskanom izdanju SN.