BIVŠI 'KAUBOJ' O OSVAJANJU EURA I BJELORUSIJI KOJU DOBRO POZNAJE Duvnjak je kao prednji u obrani puno bolji od Mandića i on bi stalno to trebao igrati

Otvaranje Eura pokazalo nam je dva lica Hrvatske. Prvo poluvrijeme protiv Crne Gore bilo je poprilično loše s obzirom na našu kvalitetu. Vanjski igrači su puno primali loptu u mjestu, nisu bili u kretanju, čak smo i u križanjima bili statični i zato smo teško mogli odgovoriti na duboku zonu Crne Gore.

Kina Kaleb je dobro rekao u komentaru na poluvremenu kako igramo na finjaka u obrani dok nas oni gaze, sve kao nešto želimo presjeći loptu, ukrasti je, bez pravog kontakta, a tako to ne ide, pogotovo ne na europskim prvenstvima gdje sve utakmice moraš igrati na maksimumu. Nije to Svjetsko prvenstvo na kojem uvijek ima i neki baš slab suparnik.

U tom prvom poluvremena bilo je očito da je uzdrmano samopouzdanje nakon Croatia Cupa, iako realno nismo bili dobri ni na tim utakmicama u Poreču.

Ante Cizmic / CROPIX CROPIX

Ključni potez za kompletnu promjene slike bio je Domagoj Duvnjak na poziciji prednjeg u obrani. On je uvjerljivo naš najbolji igrač na toj poziciji, ali nije samo stvar što je on to kvalitetno odigrao nego je i sasvim drukčije kad imate igrača takvog imena i renomea na toj poziciji. Psihološki to jako utječe na suparnika, krati se ruka, respekt je puno veći, znam to jako dobro jer sam i sam prošao takve situacije. Duvnjak je kao prednji puno bolji od Davida Mandića koji je, pak, po meni, bolji na poziciji halfa. I to je bila dobitna kombinacija u drugom dijelu.

Prvo poluvrijeme je pokazalo i ono s čim smo imali dosta problema i na prethodnim utakmicama, loše branimo protivničke pivote. Puštamo ih da prime loptu, a u današnjem rukometu su to ljudi od 110, 120 kila, strašno jaki i nema tu borbe i hrvanja. Ili presiječeš loptu prije nego što dođe do njih ili svojim tijekom zatvoriš putanju lopte, jer kad ju primi - gotovo je.

Kad bih pojedinačno izdvajao dobre stvari, onda je to uz igru Duvnjaka na prednjem u obrani, sigurno igra pivota Marića i Šipića u napadu. Šipić je tenk, mašina, a Marića se sjećam još kad je imao 18 godina i igrao u Zagrebu. Bio je tada još klinac ali bio je već tada, garantirano, naš najbolji pivot. On je čudesno talentiran. Nije ostvario sve što je mogao, ali dobro, još stigne puno toga napraviti.

Za mene je i veliko iznenađenje, pozitivno iznenađenje, Cindrićeva zrelost kod izvođenja sedmeraca. Nije samo stvar je li zabio ili ne, nego sama izvedba je sigurna. Nisam ga često gledao u toj ulozi i baš me iznenadio.

Ono što definitivno moramo poboljšati, već od današnje utakmice s Bjelorusima, realizacija je zicera. Ne smije se događati da promašimo po 6, 7, 8 zicera tijekom susreta.

Bjeloruse se dosta često podcjenjuje, a oni imaju jako dobre generacije, jako dobre igrače. Njihov je problem što imaju relativno mali fond igrača budući da je tamo hokej i nogomet daleko ispred svih sportova, ali ono što imaju je jako dobro. SKA iz Minska je njihov najveći “proizvođač” igrača, njihov je Karaljok, koji je sad u Kielcu, pa Kulješ, ma većina sadašnjih reprezentativaca. Nije sporno da smo mi kvalitetniji od njih, ali nikako ih se ne smije podcijeniti jer mogu biti jako opasni.

Oni imaju uigrane veze, da ih tako nazovem, i toga se treba posebno čuvati da se ne dovedemo u probleme. Najjača je Šilović - Nikuljenkov, odnosno između njihovog desnog vanjskog i srednjeg vanjskog, obojica su preko 30 godina, dugo igraju zajedno, mogu i zatvorenih očiju naći jedan dugoga, imaju svoje uigrane cake iz koje redovito “prodaju” nekoliko golova na utakmici.

Druga veza koje se treba paziti je Kulješ s Karaljokom ili Bohanom na pivotu. Posebno su opasni u polukontri ako Kulješ igra obranu jer dolazi sa sredine, a ima 206 cm i odličan šut. Ako ne izađeš na njega - šutira, a ako izađeš - dodaje pivotu, a obojica su isto visoki i jaki i ako lopta dođe do njih, gotovo je. Dok sam igrao za Meškov, a oni za Minsk, redovito su nam tako zabijali po 7, 8, ma i puno više golova.

Kad sam tek došao u Brest, svi domaći su nama koji smo bili novi govorili kako je Puhovski čudo, a mi naravno nikad nismo čuli za njega pa smo ga zbog svih tih hvalospjeva na njegov račun zvali Karabalić, ha-ha. Ali nam je pokazao da je kvaliteta, ima nisko težište, nabijen je, jak, brz, odličan šut.

Desna krila su im odlična. Baranov, koji je igrao sa mnom u Brestu, sazrio je, prije je znao promašivati u važnim trenucima, ali sad trpa i trpa. Još bolji je Vailupov koji je uvjerljivo najbolji strijelac, odličan i u Ligi prvaka i u SEHA ligi. Brzi su u kontri, vižljasti...

Na lijevom krilu Jurinok ima nevjerojatne fizičke predispozicije, visok je, ima odličan skok, skače iz mrtvog kuta, jedino mu možda malo fali koncentracije. Brovka je tu samo osigurač ako se Jurinoku nešto dogodi.

Golmani im nisu loši, ali nemaju konstantu, ako im krene znaju dosta obraniti, ali zna biti i suprotno.

Recept za pobjedu? Mislim da je najvažnije zaustaviti im polukontru i vezu Šilović - Nikuljenkov. Puhovski im je najbolji igrač, ali to je individualac s kojim treba igrati jedan na jedan, ne treba tu neka kolektivna taktika. A s naše strane je uvijek isto, ono što smo odigrali u drugom dijelu protiv Crne Gore i s čim smo uvijek dobivali utakmice, jaka obrana i polukontra, i nadam se da će nam to uspjeti.

Rekao bih da je omjer otprilike 60-40% za nas, ali to je samo papir, utakmica nekad ispadne sasvim drukčije. Nadam se puno uvjerljivije u našu korist.