BUDI LI EHF RUKOMET, ILI SAMO BROJI ZARADU? Inspiracija im je bio nogomet, ali rukomet nije dovoljno bogat za ovakvav 'show' i kome to doista koristi?

Europa se raširila na 24 selekcije na Euru. S tim je otvorila nova tržišta u zemljama kojima kvalitetno to nije bilo dostupno. Tako na ovom Euru imamo Latviju, Nizozemsku, povratak Ukrajine, Portugala, Švicarske… No, je li rukomet dovoljno bogat da modu koju je izmislio nogomet sprovede u djelo? Uskoro će tim tragom i IHF.

Takvih pokušaja dosad nije bilo, makar je bilo zajedničkih domaćinstava recimo Austrije i Mađarske, pa Danske i Norveške, Danske i Švedske, što je recimo zbog prometne povezanosti bilo kud i kamo realnije. Ali recimo ovaj slučaj, pa slučaj 2025. kada bi SP trebali organizirati Norveška, Danska i Hrvatska to je nešto sasvim novo, drugačije. To troškove diže u nebo, jer ako se igra za navijače, onda je jasno da navijačima iz Austrije neće biti lako i jeftino doći do švedskog sjevera, da to neće biti lako ni medijima koji vuku tehniku i slično, a to onda postaje napor u kojem se gubi svaki smisao, u kojem je najbitnije da sve samo prođe, da se odradi, a tu nema nikakvog zadovoljstva. A koliko novac, toliko zadovoljstvo mora postojati da bi sve bilo kako treba.

Ne znamo kako je u Švedskoj ili Norveškoj, ali Austrija se silno trudi, makar se rukomet od 2010. kada su samostalno organizirali Euro u ovoj zemlji nije bitno pomaknuo prema naprijed. Njima je najbitnije da nešto zarade, da se promoviraju i tu priča staje.

Graz je i 2010. bio domaćin, bilo je super u ovom gradu, baš kao i u Beču. I sada živi s Eurom, u gradu se osjeti duh velikog natjecanja, ali osim zarade, što im to može donijeti, hoće li biti bolji barem malo… Na rukometnoj karti Europe Graz ne postoji u svakodnevici.

Poljacima prije četiri godine recimo nije donijelo ništa, nastavili su padati, Srbija je prije osam godina bila tu gdje je i danas, Italija od Eura 1998. nije dobila baš ništa, Švicarska od 2004. jako malo… Razvojni programi u rukometnom smislu su stvar na kojoj se EHF mora puno više fokusirati, da bi u budućnosti dobio napredak koji želi.

Ako su im UEFA ili FIFA primjer u svemu, baš u tim slučajevima je sve rečeno i to je jedini put na kojem sutra od rukometa mogu dobiti svi, EHF i IHF najviše. Mnogi su se smijali kada je IHF prvenstvo selio u Katar, Tunis, Egipat, Brazil, Japan, ali je činjenica da sve te zemlje danas egzistiraju na rukometnoj karti svijeta. Europa će samo na tom tragu opravdati 24 selekcije. Zasad je to priča na papiru.