Ronald Gorsic / CROPIX CROPIX
STRUČNI KOMENTATOR

LEGENDARNI IRFAN SMAJLAGIĆ KOMENTIRA ZA SN: OPET RADIMO ISTE GREŠKE! Zašto toliko slavimo pobjede u prvom krugu? Ja sam i protiv igre bez golmana...

Na kraju prvog kruga jako mi je teško reći koja je od tri naše utakmice bila najbolja. Sve smo dobili, uzeli po dva boda, ali u svakoj je bilo velikih oscilacija. Nismo imali kontinuitet, odnosno veliki dio igrača nije pokazao konstantnu formu potrebnu za veliki rezultat. ZA SN KOMENTIRA: IRFAN SMAJLAGIĆ
Piše: Irfan SmajlagićObjavljeno: 15. siječanj 2020. 17:25

Jedina konstanta je Domagoj Duvnjak, samo on je sve tri utakmice odigrao u pravom ritmu, pokazao sportsku formu u svim segmentima - od obrane, preko tranizicije, do napada.

Na njega se definitivno može osloniti, ima stabilnost, dok svi ostali tek trebaju doći u formu kakva nam je potrebna da bismo se uključili u borbu za medalju.

Karačić koji izlazi iz ozljede je, recimo, odigrao odličnu utakmicu protiv Bjelorusije, ali zato je bio prosječan u preostale dvije, Cindrić još uvijek nije ni blizu svoje maksimalne razine. Zato sljedeće utakmice treba iskoristiti da oni, naši ključni igrači uhvate stabilnu formu jer do sada nismo dobili nijedno novo lice, nitko nije iskočio, pozitivno nas iznenadio.

Svi u rotaciji su na nekoj prosječnoj razini kakva neće biti dovoljna u nastavku turnira jer ovo je sustav u kojem se moraš dizati kroz utakmice, doći do maksimuma kako se bliži kraj. Nama je rotacija prilično sužena, a igrači su s klupe ulazili u razdobljima kad je vladala nekakva rezultatska stabilnost pa to nije pravo mjerilo jer nismo vidjeli kako će reagirati kad je neizvjesno ili kad se uđe u minus. Mislim da u prvom krugu nismo trebali toliko robovati rezultatu, već pokušati igrače uvesti u optimalnu formu, dobiti ih što više u smislu doprinosa pobjedama.

Usputne stanice

Previše se zapravo slave ove pobjede, nepotrebno smo te utakmice doživljavali kao da su “biti ili ne biti”. Puno puta, gotovo na svim natjecanjima posljednjih godina, a možemo ići i dalje u povijest, skupo su nas koštala emotivna pražnjenja. Trošili smo se na nepotrebnim stvarima, a psihička stabilnost, ta neka potrebna unutarnja energija, mora se zadržati do kraja. U tome je ključ. Ako ti je cilj medalja, onda te usputne stanice trebaju biti kontrolirane, ne smije se davati previše oduška emocijama jer tako se igrači prazne.

Sve to je, jasno, uvjetovano velikim brojem navijača i medijskim pritiskom, ali stožer mora takve stvari kontrolirati, zaštititi igrače od “bombardiranja” sa svih strana. Morali smo izvući pouke iz prethodnih natjecanja jer smo na prošlom Europskom prvenstvu, koje se igralo kod nas, također pobijedili Srbiju u prvom krugu i tada se silno emotivno ispraznili, da bismo nakon toga izgubili od Švedske i onda se nismo uspjeli izvaditi protiv Francuske.

U ovoj reprezentaciji nema puno iskusnih igrača, taj pritisak mogu podnijeti neki poput Duvnjaka, Karačića, Cindrića i Horvata, ali najveću odgovornost ima stožer. Jasne su meni obaveze prema navijačima, medijima i sponzorima, no, ako želiš sve zadovoljiti, na kraju ti se može dogoditi da nisi zadovoljio sebe, odradio onaj primaran zadatak...

Zato nisam pobornik euforije. Pogotovo jer nijedna od tri reprezentacije koje smo do sada dobili nisu one s kojima bismo se trebali uspoređivati. Njih trebaš shvatiti ozbiljno, tako pristupiti utakmici, ali igru ne možeš uzeti kao mjerilo za ono što mi želimo. Prave stvari će doći u drugom krugu, ali opet su tu samo Španjolci i Nijemci ozbiljna konkurencija jer za Austriju i Češku je dovoljna taktička disciplina, kvaliteta čak i ne mora biti najviša.

Između Španjolske, Njemačke i nas bi se trebala tražiti dva polufinalista. Pritom ne znam u kakvom su stanju Nijemci s obzirom da ih je Španjolska lako dobila, ali oni definitivno imaju kvalitetu i rejting. Na kraju će se sve svesti na taktičku disciplinu. U današnjem rukometu prednost se stvara u tranziciji, a do dobre tranzicije se dolazi obranom. Za lagane golove moraš imati raspoloženog golmana i dobru obranu. Igra na punu zonu ne donosi rezultat, tako se samo zadržava prednost. Naša tranzicija do sada je bila solidna, ali moramo imati veći kontinuitet u obrani.

Ne sviđa mi se 7 na 6

Kad smo kod taktičkih varijanti, moram reći da se meni ne sviđa igra bez golmana jer ne mislim da 7 na 6 daje prednost, a i kad si s igračem manje veća je potencijalna šteta od koristi. Ne znam koliko se i kako to analizira, ali nisam do sada vidio da je taj segment na bilo kojem natjecanju nekome donio prevagu. Nama takvo eksperimentiranje pogotovo nije potrebno jer imamo dovoljno dobre vanjske igrače.

Dobra vijest je svakako izdanje Marina Šege protiv Srbije. Iako je u toj utakmici branio nestvarno, dobro je znati da imamo golmana koji se može dovesti na jednu takvu razinu. Sad nešto slično treba ponavljati jer i obrane golmana su jedan od preduvjeta za medalju. Pritom ne treba zaboraviti da smo u jednom trenutku gubili dva razlike sa Šeginih preko 50 posto obrana. Njegova individualna kvaliteta omogućila je ekipi da diše, a onda je konce igre preuzeo Duvnjak i tako smo došli do pobjede.

Za medalju ćemo trebati puno više raspoloženih igrača i zato se moram osvrnuti na ono što se događalo prije turnira, odnosno činjenicu da tu nema Manuela Štrleka koji nam definitivno nedostaje. Kriterij za selekciju se zna, jedini kriterij je kvaliteta. Tu mi često nismo konkretni, ni korektni. Ne postoji igrač koji neće shvatiti svoje mjesto ako mu dođeš s pravim argumentima, a svaki igrač želi znati svoju ulogu. To je prirodno. Zato u krajnjoj liniji i postoji stručni stožer da mu je objasni. Kako o Štrleku imamo oprečne informacije, sve mi ne izgleda korektno, odnosno djeluje mi kao da se nije igralo s otvorenim kartama. U reprezentaciji se ne igra na temelju starih zasluga, ali ni potencijala, važna je samo kvaliteta i po tome je Štrlek morao biti na Euru.

Nakon prvog kruga na turniru pak više neće biti Francuske koja očito nije u stanju kakvom bi morala biti, ali ima nešto i do njihovih protivnika. Osim Norveške koja je i prije slovila za jednog od ozbiljnihijih kandidata za medalju, takvima su se pokazali i Portugalci. Nisu slučajno izbacili Francuze, već su ih nadigrali u onome na čemu su oni godinama gradili silne uspjehe. Čvrsta obrana i agresivnost uvijek je bio forte francuske igre i njima parirati fizički, što je Portugal uspio, izuzetno je teško.

Od ostalih je na očekivanoj razini Španjolska, a i Slovenija igra jako dobro. Doduše, Slovenci su možda prebrzo došli do svog maksimuma i teško će još dignuti razinu jer su limitirani. Osim, naravno, ako netko probije svoj limit, a imaju zanimljive igrače iz pravih klubova, vrlo su zanimljiva reprezentacija.

Zbog svega toga je dobro da smo na drugoj strani ždrijeba od tih “skandinavskih” skupina u kojima je baš svaka utakmica na nož...

O slučaju Štrlek

Ne postoji igrač koji neće shvatiti svoje mjesto ako mu dođeš s pravim argumentima, a svaki igrač želi znati svoju ulogu. Kako o Štrleku imamo oprečne informacije, djeluje mi kao da se nije igralo s otvorenim kartama. U reprezentaciji se ne igra na temelju starih zasluga, ali ni potencijala, važna je samo kvaliteta i po tome je Štrlek morao biti na Euru

Linker
23. studeni 2024 06:01