FENOMEN RONALDO Skače više od Magica, a ima manje masnoće od supermodela

Neil Smith, ekspert biomehanike na Sveučilištu u Chichesteru , prije nekoliko ga je godina pozvao u svoj laboratorij. Razlog je bio još jedan nebeski skok kojim je matirao posve nemoćnog suparnika. Pregledi su trajali nekoliko dana, a rezultati su bili frapantni:

- tijekom dnevne vježbe u teretani, CR podigne ekvivalent 16 automobila marke Toyota Prius

- ima manje tjelesne masnoće od supermodela

- opseg bedra iznosi 62 cm

- njegove reakcije na terenu su takve da bi obišao svijet 31 sat brže od brzoga vlaka

- izdržljivost mu osigurava da svake sezone u prosjeku istrči dionicu Madrid - Lisabon

- tijekom sezone odradi 900 više sprintova od prosječnog atletičara na kratke pruge

Sve te karakteristike, dakle, dovele su fenomenalnog Portugalca do sljedećih, doslovce, visina:

- CR s mjesta u uspravnom stavu skoči 44 cm

- CR s mjesta klasičnim načinom skoči 78 cm

Prevedeno? Cristiano Ronaldo skače 7 cm više od prosječnog NBA igrača, a ta su mjerenja ujedno dokazala da Portugalac skače više nego što je ikada skočio legendarni Magic Johnson (!), dok je od suvremenika na razini Lamara Odoma ili Shaqa O’Neilla. Impresivno, prokleto impresivno! Jednako kao i njegov pogodak kojim je u utorak u 95. minuti matirao Dance na gostovanju...

- Postoje tri ključne komponente - objašnjava jučer stručnjak za fizičku pripremu, prof. Igor Jukić s Kineziološkog fakulteta.

- Prvi i osnovni je genetska predodređenost jer bez nje bi ovakve stvari bile nemoguće. Njegova skočnost je, dakle, genetski uvjetovana. Nadalje, iz prve ruke znam kako se radi o igraču koji, kao rijetko koji drugi sportaš, skrbi o sebi kroz dopunski individualni trening. U timu ima nekoliko ljudi, a ti su treninzi sustavni i visoko znanstveno utemeljeni. Kada na sve to dodate strast, dobijete dobitnu kombinaciju viđenoga.

Koju je na vlastitoj koži osjetio i Jerko Leko u dresu Dinama...

- Postoji jedna fotografija na kojoj se vidi kako ide jedan centaršut Reala, a ja Cristiana držim s obje ruke. Što ćete, bolje spriječiti nego liječiti - smije se danas Leko. - Nije samo zbog njega, ali trenažni su se procesi danas uvelike promijeniti u tome smjeru, smjeru fizikalija, eksplozivnosti, odraza, premda iz prve ruke znam kako je Dinamo, recimo, oduvijek koristio tzv. viseće lopte. Od ostalih iskustava, francuske škole nogometa, pa među inima i Monacova, poznate su po tom specifičnom radu koji izvlači ono najbolje iz tamnoputih igrača koji imaju sjajne fizičke predispozicije, što se konačno očitovalo i na francuskoj reprezentaciji, koja je po meni najskočnija reprezentacija svijeta.

Izuzev rada u školama, individualni rad koji je ponajviše proslavio upravo Portugalac postaje, zapravo, nogometaška svakodnevica.

- Ono što je trenutna istina, postat će okrutna stvarnost. Sve je veći broj nogometaša koji je usmjeren na skrb o sebi i izvan svakodnevnog rada u svojim klubovima. I u sljedećih nekoliko godina, ali i budućnosti, igrači će morati nužno raditi na sebi kako bi došli na tu razinu, a onda zapeti još i više kako bi tamo i ostali. Konačno, empirijske i znanstvene spoznaje vrlo su jasne i konkretne; igrači koji su aktivno i predano uključeni u individualni rad produžuju karijeru za dvije do četiri godine! - otkriva prof. Jukić.

U nas je kao jedan od tih “fanatika” najpoznatiji Ivica Olić. Izuzev trajnosti, taj individualni trenažni proces, koji Ola njeguje već 13 godina, doveo ga je i na druge razine.

- Ako me ujedno pitate i o eksplozivnim kapacitetima, odrazu, skočnosti, ne udarcu glavom, bio bih toliko slobodan pa zaključio da je na tim razinama u nas Ivica Olić - zaključuje Jukić.