Vijest da je MOO odlučio izbaciti boks (za sada) s Olimpijskih igara u Tokiju 2020. je u ponedjeljak šokirala borilačku javnost. Boks je jedan od stožernih olimpijskih sportova, no Međunarodni olimpijski odbor (MOO) očito više nije mogao tolerirati bizarno stanje u krovnoj svjetskoj boksačkoj federaciji AIBA-i.
Skandali koji potresaju AIBA-u traju predugo da bi ih se moglo ignorirati. Kulminacija se dogodila 2016. godine na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru kada je zbog skandaloznog suđenja kući poslano šest sudaca. No to se nije dogodilo prije snažnog pritiska medija i javnosti koji su s velikim zanimanjem izvještavali o krađama u boksačkom turniru.
Jedna od žrtava krađe na OI u Brazilu je bio i naš poznati boksač Hrvoje Sep. On je oštećen u drugom nastupu u srazu s brazilskim boksačem Michelom Borgesom koji je kao domaći boksač dobio poguranac u leđa.
Upravo smo iz tog razloga ne postoji bolji sugovornik na ovu temu od danas hrvatskog boksačkog profesionalca koji je nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru odlučio amaterski ring zamijeniti onim profesionalnim.
U intervjuu za Fight Site, Sep je prokomentirao odluku MOO-a koji nije prihvatio AIBA-ino izvješće oko skandala koji potresaju svjetsku boksačku federaciju te im prijeti izbacivanjem šakačkog sporta s OI u Tokiju 2020.
“Prva reakcija kada sam čuo ovu vijest mi je bila kako se radi o jako lošoj stvari. Ali kasnije, kada sam malo razmislio, smatram da se dogodilo ono što se trebalo dogoditi. Tako im i treba. Ovo je već dugo vremena jedan od najmanje poštenih sportova općenito, to vam mogu garantirati. To znaju svi koji su ikada išli na Svjetska i Europska prvenstva ili Olimpijske igre. To je toliko frustrirajuće za jednog boksača, to je toliko odvratno, a događa se već godinama i ništa se ne mijenja. Pogrešne odluke mogu uništiti čitave karijere ili živote sportaša koji sve što imaju ulažu u boks”, direktan je Sep koji dodaje da nije problem samo svjetska razina, nego i domaća natjecanja…
“Nažalost, stanje na svjetskoj boksačkoj amaterskoj sceni se prenosi i na nacionalne razine pa onda imate katastrofalno suđenje i na nacionalnim prvenstvima ili međunarodnim turnirima. Recimo, kao Hrvat u Mađarskoj na nekom otvorenom prvenstvu ti nemaš nikakve šanse. Tako da mi je drago da se ovo dogodilo jer se nešto drastično moralo dogoditi da se stvari počnu mijenjati.”
Ipak, boksač iz Vrbanje nije presretan što je njegov sport “na optuženičkoj klupi”…
“Naravno da ukoliko maknete ovaj dio i fokusirate se samo na činjenicu da boksa možda neće biti na Olimpijskim igrama, to je prava katastrofa. Radi se o jednom od prvih olimpijskih sportova i jednom od stožernih sportova na OI. Boks je također jedan od najatraktivnijih i najgledanihih sportova općenito pa je šteta time veća.”
Koji je najdrastičniji primjer sudačke krađe koju je doživio u šakačkom sportu?
“Najdrastičniji primjer koji sam vidio jest kada sam osobno svjedočio Svjetskom prvenstvu 2013. u Kazahstanu. Tada je Teymur Mammadov boksao protiv Kubanca Erislandyja Savona. Savon je bio puno bolji prema svima koji su gledali meč, no na koncu je na bodove slavio Mamandov. Žalosno je da su taj meč sudili najbolji suci na svijetu u tom trenutku, a bodovi su se, tako je tada bilo prema pravilima, prikazivali na ekranu. Svi u dvorani su zviždali jer su znali da je Savon prevaren, a ja sam se u svojoj glavi pitao što se mora dogoditi da se ovako nešto promijeni. Možda je izbacivanje s OI rješenje i veliki poziv na buđenje svima koji su u ovom sportu.”
Upitan može li se prisjetiti svog iskustva s Olimpijskih igara u Rio de Janeiru zbog kojih je morao ranije kući, Sep odgovara:
“Moram biti iskren kada govorimo o ovom slučaju. Ja jesam bio nešto bolji u tom meču, ali smatram da je tu bila isključivo moja krivica što sam izgubio. U tom dvobju nije bila tolika razlika na mojoj strani. Ja osobno sam u karijeri imao mnogo više drastičnijih pogrešnih odluka kojima sam oštećen i zbog kojih sam gubio mečeve u kojima sam bio mnogo bolji. Čak kada govorim o Hrvatskoj i natjecanja na kojima sam nastupao u svojoj zemlji, tu sam često znao biti još drastičnije oštećen. Jako rijetko sam pobijedio kada je meč bio gust, obično je odluka išla mojim protivnicima. To je jako loša praksa, a ja i moj trener Leonard Pijetraj već godinama pričamo kako će ovakvo vođenje boksa uništiti naš sport.”
Ima li “lopovluka” u profesionalnom boksu kojem sada pripada?
“U profesionalnom sportu se krađe i nepravilnosti ipak rijeđe događaju jer je prevelik novac tu involviran. Ali, ako recimo pogledate OI u Londonu 2012. godine, to je bila prava katastrofa i sramota. Toliko loših sudačkih odluka da ne možete povjerovati. A Olimpijske igre u Riju su posebna priča, no ništa se nije promijenilo. Poslali su suce kući, oni su odslužili suspenziju, vratili se na nekim drugim turnirima i to bi trebao biti kraj priče. No, ništa se u biti nije promijenilo.”
Od pamtivijeka se zna da izazivač mora napraviti mnogo više od prvaka da bi uzeo njegov pojas. Nije li to “zametak zla” koji se pretvorio u ono što danas imamo prilike vidjeti kada je boks u pitanju?
“To je najveća besmislica u nekom sportu koju sam ikada čuo. Oduvijek se išlo u korist domaćih boksača ili aktualnih prvaka. Možda je to djelomično i zbog publike jer ona zna utjecati na odluke sudaca, čak i onih najboljih. Naime, kada gostujući boksač pogodi udarac, u dvorani je muk. A kada domaći poentira, nastaje gromoglasni pljesak pa i to ostavlja dojam. Tako da se slažem da je teorija kako izazivač mora napraviti znatno više od prvaka da bi pobijedio, već postala narodna poslovica. Ali to nema veze s istinom i zdravim razumom. Ili si bolji ili nisi”, zaključuje hrvatski profesionalac.