Alex Ferguson svrgnuo je pogled, smatrajući da je vrijeme za lekciju. Sjedeći u kantini u Carringtonu, u času ćaskanja sa starim prijateljem, ispod oka promatrao je Unitedove mladce u redu za hranu. Mlađahni Robbie Brady taman je zaustio da naruči hranu, kada ga je netko prijekorno prekinuo. Svježi dobitnik Zlatne lopte 2008., Cristiano Ronaldo pretpostavio je da su mu prava narasla. Pretpostavio je točno, jer Brady se učas povukao...
Univerzalni recept
- Zašto si mu prepustio mjesto u redu - pozvao ga je snažnim glasom Ferguson.
- Pa znate... To je Ronaldo šefe - odgovorio je klinac.
- Ti si ovdje kako bi mu pokušao oduzeti njegovo mjesto, sinko. Nemoj da više ikada vidim da si ponovio ovako nešto - poučno će Ferguson.
Ovo je crtica iz ogromnog trenerskog opusa najtrofejnijeg trenera svijeta koja mnogo govori zašto je Ferguson osvojio koliko je osvojio.
No, ne radi se o univerzalnom receptu. Liverpoolov trenerski genij Bob Paisley, primjerice, svoju je filozofiju bazirao na drugačijim osnovama:
- Kakvu sortu klinaca želim? Onoga koji će Keeganu na treningu gurnuti loptu kroz noge, a potom će u hodniku prema svlačionici pun strahopoštovanja stati sa strane...
Jedan od reformatora nogometne igre, Helenio Herrera bio je, nadalje, silno arogantan, frivolan ali i neetičan tip koji je za uspjehe gazio preko mrtvaca. Doslovce. U Romi 1969., Argentinac je znao da je Giuliano Taccola ostao dulje u bolnici zbog problema sa srcem. Svejedno, autoritativni Herrera odveo ga je na plažu da se priprema s ostatkom momčadi. Igrač se pokorio da bi nakon sat vremena vojničkog drila kolabirao i umro.
S druge strane, Ernst Happel 1986. godine dobio je pismo liječnika u kojem je stajalo da ima rak. Austrijanac je zgužvao papir i otišao na trening...
Poanta ovih anegdota jest otkrivanje divlje različitih karaktera trenera koji su obilježili igru. Divlje drugačiji karakteri s divlje drugačijim pristupima. Koji su, svi do jednoga, na kraju donosili pobjede. No osobnost jest ono što trenerski posao zapravo jest. Fergusonovo vođenje tima, Hererrina psihologija, alkemija, recimo Briana Clougha, organizacija Hiddinka, estetika Telea santane ili taktički gen Rinusa Michelsa. Na kraju dana, bez obzira na različite doživljaje etike ili pristupa nogometu, svi oni dijele zajedničku stvar: oni su među najboljima svih vremena.
Mnogi od njih nisu na plastičnoj listi koja broji trofeje a ne donosi uvid u njihovu evoluciju, ili dušu koju su nogometu udahnuli. Dettmar Cramer, ako će ga se netko sjetiti, s Bayernom je osvojio dva Kupa prvaka. Zašto ga se onda rijetki sjećaju? Zato jer, kako je kazao jedan Bayernov igrač iz njegove ere, “s ovom momčadi, svaka bi budala bila šampion...”
Osvajanje trofeja je zapravo dizalo prema Najvećima, ne indikator istih. No opet, bez obzira što funkcija trenera zapravo indicira da se radi o profesiji u kojoj se sve svodi na koliko efikasno raspolažete sredstvima i koliko uspijevate povećati dobivenu vrijednost (igre i igrača, ne transfera!), oni koji godinama ostaju efektivni, oni su ipak najbolji.
Krotitelji lavova
- Trener je kao krotitelj lavova. Dominira životinjama, u čijem kavezu izvodi šou, a njegova uspješnost ovisi koliko će biti samouvjeren i koliko neće pokazivati strah. A onoga časa kada mu se u očima uoči prva frakcija straha, on je gotov - slikovito je i točno opisao posao trenera jedan od inovatora, Bella Guttman.
Po tome, i ne samo tome, ovo su najbolji krotitelji. S jasnom činjenicom: sir Ferguson je daleko ispred svih.
NAJTROFEJNIJI TRENERI SVIH VREMENA Među velikanima, jedan je ipak - najbolji
Mnogi od stvarnih velikana nisu na ovoj listi koja broji trofeje a ne donosi uvid u evoluciju, ili dušu koju su nogometu udahnuli. Ali oni koji su efektivni u kontinuitetu ipak su najbolji
NEDODIRLJIVI ŠKOT
Osobnost nosi pobjede
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....