Halilović konačno proigrao? Alen je protiv Zadra odigrao najbolju seniorsku partiju

Alen Halilović protiv Zadra je odigrao svoju najbolju seniorsku partiju. Bila ga je milina gledati, dojam je da je uživao u svakom dodiru s loptom. Sjajno je proigravao suigrače, sudjelovao s vrlo važnim potezima kod tri Dinamova pogotka... Zaradio je zasluženi pljesak pri izlasku iz igre, publika je bila malobrojna, ali vrlo zadovoljna.

Naravno, bilo bi vrlo neozbiljno i neiskusno raditi od Halilovića “superstara” na osnovi jedne partije protiv slabašnog suparnika. Daleko je on još od top igrača, još uvijek je dječak velikog talenta koji mora puno raditi da bi dosegao razine koje mu predviđaju. Ali ono što smo vidjeli od Halilovića protiv Zadra, nije izuzetak, “mali” je već spojio nekoliko solidnih ili vrlo dobrih utakmica u nizu. Možda je “crna točka” onaj susret protiv Osijeka koji je razočarano zaključio bacanjem rukavica i udarcem na trenerov autoritet, ostalo je u zadnje vrijeme vrlo solidno. Protiv Slaven Belupa, Čornomroeca, Zadra, zatim gol Hajduku u Kupu, sve su to dobri signali. Koji ne čine Halilovića velikim igračem u ovom trenutku, ali najavljuju bolje dane za maksimirskog “wunderkinda”.

Čini se kako su stvari u zadnje vrijeme vraćene u nekakve razumne okvire. Ne priča se više toliko o njegovom transferu, kao da svi odlučili ne “jašiti” više po toj priči. Što bude - bit će, hoće li ostati ili uskoro dići sidro iz Maksimira, dobro je ako se te teške teme ne lome na leđima samoga Halilovića. Više se ne govori igra li dovoljno ili ne, Zoran Mamić mu daje priliku, čini se - taman koliko treba. I Halilović je počeo igrati, kao da se opustio i počeo koristiti svoj izvanserijski talent. Dakle, nisu to velike utakmice, niti velike predstave, ali su dokaz “znakova života” u mladiću koji je donedavno djelovao slomljeno svime što se oko njega događalo.

Hoćemo li i u nastavku sezone gledati njegov napredak? Bez obzira hoće li ostati u Dinamu ili otići, lijepo je vidjeti da se budi, da pomalo uzima stvari u svoje ruke i donosi plodove. Treba ga hvaliti kad je dobar, kuditi i koriti, pa i kazniti, kad napravi ono što je učinio protiv Osijeka, ali ga svakako ne treba baciti u “prešu” i opterećivati svime i svačime. Najbolji su dokaz zadnje utakmice, Halilović je otpustio kočnice i odmah to izgleda drugačije. Jesu li one napokon i do kraja otpuštene? Vjerujemo da jesu, da ovo nije samo bljesak, već početak pravog Halilovića.