HNL više nije 'Beskrajni dan': Prvenstvo nakon dugo vremena miriše na šampionski troboj

Moram priznati da sam više puta zadrijemao uz prijenos, rekao je Stjepan Balog u nedjelju dok su ekranom promicali kadrovi iz Gradskog vrta, gdje su Osijek i Slaven Belupo apaurinskim nogometom pokušavali okrenuti našu djecu od sporta prema psihodeličnim drogama. Iskakanjem iz kanona voditelj HTV-ove emisije o MAXtv Prvoj ligi možda nije učinio marketinšku uslugu proizvodu svoje kuće, ali nas je barem počastio dobrim novinarskim refleksom i finom dozom ironije prije nego što se okrenuo analitičkoj gnjavaži. O proizvodu, programu posvećenom domaćoj nogometnoj ligi, ako ćemo iskreno, šefovi na Prisavlju ionako nemaju osobito visoko mišljenje čim su ga strpali u rezervat četvrtog programa s perspektivom da završi na trećem.

Dok se to ne dogodi, u repriznom programu gledamo HNL kao nešto siroviju verziju “Beskrajnog dana” u kojem su protagonisti zarobljeni u vremenskoj kapsuli pa već deset godina proživljavaju jednu te istu natjecateljsku sezonu drhteći u debeloj hladovini Dinamove sjene. Sve je započelo Mamićevim proročanstvom nakon iskustva “lige za bedaka” 2005., proročanstvom prema kojem će Dinamo deset godina uzastopce biti prvak, a kada će trofejno zlostavljanje završiti i hoće li se to dogoditi zaslugom Matjaža Keka, Damira Burića Šolte ili intervencijom nekog pravosudnog autoriteta, o tom je najbolje konzultirati Nostradamusa ili braću Tarabić.

Naznaka o slomu trofejne diktature - usporedive samo s onom bjeloruskom gdje je BATE Borisov ovih dana također osvojio desetu uzastopnu krunu - bilo je prije točno dvije godine kada je Igor Tudor s Hajdukom na trenutak preuzeo prvo mjesto, ali je već za tjedan-dva Dinamo prestigao suparnika i do zime odmaglio iz bodovnog vidokruga. Sada ponovno svjedočimo sličnoj priči koja razbuktava maštu Hajdukovih i Rijekinih navijača, najvećeg broja neutralnih fanova, a nije baš da baca u depresiju one dinamovce koji zaobilaze klub otkako on funkcionira kao neka vrsta kabale utemeljene oko mističnog i nepogrešivog lidera. Zdravko Mamić, doduše, ne štedi na začinu, poručuje suparnicima da će Dinamo jednom sigurno ispustiti naslov, samo što se to neće dogoditi u ovom životu, ali nervoza kojoj su braća Mamić podlegla na Kantridi sugerira da poslije dugo godina nisu baš tako nepopravljivo samouvjereni... Panegirici Mamiću junioru nakon pobjede protiv Arsenala već blijede u sjećanju, jer u međuvremenu su stigli vezani porazi protiv Olympiacosa i Rijeke, pad na treće mjesto, akutna kriza golmana, ozljede i kartoni obrambenih igrača i zakrčen natjecateljski kalendar. Zbog svega prvenstvo nakon dugo vremena miriše na šampionski troboj, pa ako nije razlog za “o happy day raspoloženje” jer je polovica lige zapravo na aparatima, barem će nas spasiti od drijemeža...