Hoće li Modrić, Subašić i ostali Zadrani spasiti privatizaciju matičnog kluba?

Preoblikovanje NK Zadar iz udruge građana u sportsko dioničko društvo ušlo je u završnicu. Upravo traje četvrti krug upisivanja dionica, krug u kojemu će do 18. ožujka sve fizičke i pravne osobe, ako žele, moći upisati željeni broj dionica. Na raspolaganju ih je dovoljno jer je od 340.000 dionica (po 200 kuna) u prvom krugu Grad Zadar upisao milijun kuna i tako postao vlasnik pet tisuća dionica. U drugom i u trećem krugu pravo upisa imali su samo članovi klupske Skupštine i prema javno objavljenim podacima oni (skupštinari) javili su se samo simbolično i upisali svega 37 dionica, odnosno sedam tisuća i 400 kuna.

Dakle, prvi, drugi i treći krug prošao je s pet tisuća i 37 upisanih dionica od mogućih 340 tisuća što znači da u četvrtom krugu bilo fizičke, bilo pravne osobe, mogu upisati 335 tisuća i 63 dionice. Dakako, ako žele, a dobro je znati i da u četvrtom krugu nema ograničenja upisa i uplate preostalog temeljnog kapitala što teoretski znači da samo jedna ili fizička ili pravna osoba - ako to baš hoće - može postati većinskim vlasnikom budućega sportskoga dioničkoga društva.

Tek će se, dakle, vidjeti kako će završiti četvrti krug, no javni natječaj za upis dionica omogućuje mnogima da ponešto ulože u NK Zadar. Kako će se, malo šire gledano, prema toj mogućnosti postaviti osobe iz zadarskog nogometnog miljea? Ili, kako će se, ako malo suzimo krug, postaviti brojni Zadrani koji uspješno igraju izvan Zadra, izvan Hrvatske? Koji su to ljudi?

Prvo i najveće ime svakako je Luka Modrić, današnja prva violina u Realu Madridu i u hrvatskoj reprezentaciji. On je iznikao u Stanovima. Kao prognanik iz Obrovačkoga Zatona (živio s obitelji u hotelu Kolovare, pa Iž) i kao pučkoškolac došao je u (ratnu) školu nogometa kod Željka Živkovića, svog prvog trenera, a zauvijek će u njegovim podacima pisati da mu je NK Zadar matični klub.

U Europi od rođenih Zadrana, od igrača čiji su se prvi nogometni koraci zbili u Stanovima, značajnu ulogu u Monacu ima Danijel Subašić, reprezentativni vratar. U Ukrajini je Krševan Santini, uspješni vratar Zarje Lugansk, a u Švicarskoj, u Luzernu, već godinama dobro igra Tomislav Puljić. Jurica Buljat je u 2. Bundesligi, u Energie Cottbusu. U istom rangu je i Marin Tomasov (München 1860), dok je Saša Bjelanović u Serie B, u Vareseu. Stipe Perica kao igrač Chelseaja na posudbi je u NAC Bredi, a Ivan Santini nadasve uspješan u belgijskome Kortrijku.

Ivan Ćurjurić, pak, igra na Cipru (Nea Salamina), a ovoj skupini razasutoj po Europi svakako treba priključiti i još dvojicu nedavno otišlih, Luku Begonju i Šimu Gržana (Lokomotiva) kao igrače čije je ishodište karijere NK Zadar. Prije njih sa Stanova je otišao Antonijo Ježina (danas Dinamo), izdanak zadarske vratarske škole.

Iz istoga "tobolca" svojedobno su izašli i Dado Pršo, legendarni centarfor Vatrenih, jedan od rijetkih igrača koji je u Ligi prvaka na jednoj utakmici zabio četiri gola (2003/04; Monaco - Deportivo La Coruna, 8:3), te davno, davno Josip Skoblar. Potonji je legendarni centarfor OM, jedina hrvatska Zlatna kopačka. U Zadru je, poslije odlaska iz Hajduka nije nastavio karijeru, Marijan Buljat. I odlazak Tomislava Rogića, via Hajduk, u Šahtar gdje je trener vratara dobro je notirati jer je i on, eto, jedan od brojnih nogometnih legionara poniklih u Stanovima.

Bit će itekako zanimljivo vidjeti hoće li se neki, makar i na simboličnoj razini, upustiti u upis i u kupovinu dionica matičnoga kluba. Kluba iz kojega su zakoračili u bijeli svijet...