Hrvač Božo Starčević je novi primjer kako Olimpijske igre služe i za upoznavanje s zanimljivim licima koji rijetko izlaze iz okvira svog sporta, a zaslužuju puno više.
Zaslužio je hrvatski borac i puno više od sudaca, pobjedu za ulazak u finale, ali Kirgistanac i Uzbekistanac su zaštitili kasnijeg olimpijskog pobjednika Romana Vlasova. Spasili su bivši Sovjeti ruskog borca i u ranijoj borbi protiv Korejca Kima Hyeonwooa.
Ruski trener mi je prišao poslije borbe i priznao da je bio tuš - rekao je na kraju dugačkog dana trener Zlatko Lukić.
Znatno mirniji nego tijekom borbe protiv Vlasova kada je galamio, prostestirao, tražio pregledavanje snimke.
- Dovoljno vam govori da me nisu htjeli isključiti. Tjerali su me kao kokoš. Kasnije su mi rekli da je vrijeme isteklo, ali niti oni ne znaju zašto su se tako ponašali. Osim onog očiglednog. Ruski lobi.
Starčević je osjetio da je bio jako blizu nasljeđivanju Vlade Lisjaka. Pobijedio je trostrukog svjetskog prvaka, oštećen protiv olimpijskog pobjednika iz Londona (74 kg), a zamalo iznenadio i olimpijskog prvaka iz Londona (66 kg) u borbi za broncu.
- Peto mjesto je veliki rezultat, ali izgubio sam dvije borbe za medalju. U polufinalu mi suci nisu priznali tuš, a u borbi za broncu - sam mogao bolje. Očekivao sam da će se kvalitetnije braniti pa sam prekasno krenuo u napad kad je bio u donjoj pozicij - pričao je jedini naš hrvač u Rio de Janeiru.
- Iako imam europsku broncu i peto mjesto sa SP-a sada svi znaju da sam među šest najboljih na hrvača svijetu. Ne trebam više puno raditi, samo tempirati formu. I sad sam mogao biti zlatni.
Hrvanje je u društvu sportova u koje se u Hrvatskoj malo ulaže. Božo Starčević radi kao klupski trener i s bratom vodi teretanu. Nekada je odlazio u Njemačku na “gaže”, ali kaže da to više nije za njega.
- Bonus za pobjedu je 1500 eura, godišnje se može zaraditi i 100.000 kuna, ali više nemam živaca za skidanje i po desetak kg za svaki meč. Deset dana gladovanja, pred kraj bih se posvađao sa ženom, a posljednju noć obično sanjam da sam mrtav. I tako svakih par tjedana. Ne mogu više - iskren je 27-godišnji borac.
Hrvački olimpijski turnir i atraktivne Starčevićeve borbe trebale bi poslužiti i za promociju ovog drevnog sporta u Hrvatskoj, poslužiti za popravljanje statusa.
- Hrvanje je lijep sport, ali sam svjestan da nikad neće biti za široke mase. Mnoge prijatelje sam nagovorio da ga probaju. Svi su mi priznali da je lijep, ali su sutradan shvatili i da je vrlo bolan sport. Za bavljenje hrvanjem moraš u sebi nositi dozu mazohizma, a ja ga treniram već 18 godina.
Trener Lukić je rekao da ima još dvojicu boraca vrijednih Olimpijskih igara, ali da je problem kako u ovaj naporan, ali siromašan sport privući i zadržati mlade.
- Ovdje nema milijuna, nitko neće postati Ronaldo.
No, u životu nije sve u novcu. Ne bi trebalo biti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....