HRVATSKI FAJTER OTKRIO TAJNU 'Evo zašto sam prolazio kroz katarzu u Juventusu...'

Od kad je došao u Torino i klub koji ga je vabio već prije tri i pol godine, u zemlju koju je odavna locirao kao jednu od poželjnih nogometnih i životnih mu destinacija, Mandžukić nije govorio za medije. U njegovu slučaju tipično ponašanje. Moglo bi se kazati da ne voli medije, ali je zapravo realnija teza kako voli biti izoliran. Ima svoj svijet, ne da nikome prodrijeti u njega, dok je onaj profesionalni ionako svakome vidljiv. Što objašnjavati ljudima ono što sami gledaju? Tako nekako rezonira centarfor Juventusa i hrvatske reprezentacije, pišu Sportske novosti.

Zaključili ste u Juventusu polusezonu sa 18 utakmica, 9 golova, 1 asistencijom te prosjekom od 66,3 minute igre. To su vaši standardi. Što se događalo na početku, kada je kriza tresla i Juve zbog loših rezultata i vas zbog slabijeg učinka?

- Ne samo da nije išlo na terenu, nego su me napale ozljede, infekcija koja me dugo mučila i izmučila. Znao sam noći probdjeti u razmišljanju što mi se to događa, kao da sam potpuno blokiran. Stvarno sam bio očajan jer nisam nazirao gdje je izlaz iz situacije koja mi se do sada nikad u karijeri nije dogodila.

Zašto niste o tome ništa htjeli javno govoriti?

- Ništa mi to ne bi pomoglo, samo bi govorili da si tražim alibi. U toj nesretnoj utakmici s Udineseom na početku sam udario u reklamni pano laktom u predjelu zglobne kosti. Šivali su mi ranu, ali onda me tijekom noći odjednom počela silno boljeti i pulsirati. Došlo je do infekcije, morao sam popiti brdo antibiotika, a bol je gotovo dva mjeseca bila kontinuirana. Na treningu, na utakmici, svaki je dodir bio muka. Nisam se htio žaliti, nisam taj tip, iako je bilo jasno da to nisam ja. Pao mi je imunitet, osjećao sam se slabo, nemoćniji. Nadovezala se ozljeda lože, nova pauza i dodatni teret normalnom radu. Prestrašno...

Jesu li vas ispitivali što vam se događa, zašto ste sumornog raspoloženja na treningu i utakmicama?

- Gledajte, razgovaralo se često s trenerom Allegrijem, direktorom Marottom, ali bilo je to više kao zajedničko traženje izlaza iz jedne teške koliko i nelogične situacije. Osobno sam bio jako neraspoložen problemima koji su me zatekli, stalno sam svom agentu Ivanu Cvjetkoviću pisao poruke kako je ovo nemoguće što mi se događa. Nisam jednostavno navikao na takav slijed nedaća. Utjecalo je to i na moj rad, nisam se mogao otrgnuti boli i posljedičnoj muci. Primijetili su to i igrači. Razgovarao sam s njima o svemu. Jednog dana obratio sam se Buffonu, Evri i Lichsteineru i objasnio im svoje muke te sam osjetio potrebu da se cijeloj momčadi na neki način ispričam što nisam pravi. Nisam tražio alibije nego samo strpljenje dok me ne prođu fizičke tegobe, odnosno potpuno prilagodim novim stvarnostima u Juveu. Najavio sam im da od tog momenta idem u fajt za promjenu stvari, da se mogu napokon punim gasom upustiti u svoje borbe na terenu.

OPŠIRNI INTERVJU O SVEMU NA TRI STRANICE PROČITAJTE SAMO U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU SN!