Ibanez: Morao sam otići, u Maksimiru je sve postalo rutina, više nije bilo adrenalina

Zar ti nisi u Argentini? - pitali smo Luisa Ibańeza kojeg smo u subotu ujutro zatekli na juniorskoj utakmici Dinama i Maksimira.

- Putujem za par sati - mirno je odgovorio i nastavio gledati utakmicu kao da putuje u Vrbovec, a ne u Buenos Aires.

- Pa šta onda radiš na utakmici juniora - nismo se dali.

- Ja sam često ovdje za razliku od vas novinara - poklopio nas je Lucho, nasmijao se i odveo na oproštajnu kavu.

Kasnije nam je pričao da obožava gledati utakmice mlađih kategorija.

Nedostaje mi adrenalin

- Nedostajat će mi njihove utakmice u Argentini i od sveg srca želim Dinamu i Cvitanoviću Ligu prvaka kako bi i ti dečki mogli pokazati što znaju. Bio sam dobar s Kneževićem, Brodićem i braćom Tolić. Mali Toti je čudo - tvrdi nam Luis Ibańez koji se dosta emotivno oprostio s Hrvojem Đijanom.

Dok smo sjedili u Pan Peku na Borongaju, često su mu prilazili navijači.

- Ima ih koji me vole, ima i onih koji ne, ali hvala svima. Nikad nisam glumio zvijezdu, ali sam bio pošten prema Dinamu, navijačima i lopti. Valjda će me takvog pamtiti.

U Zagreb je stigao u ljeto 2008. godine. Opcija s Racingom se pojavila prije 10 dana.

- Dobar su klub, liga je jača. To je klub koji spada u sam vrh argentinskog nogometa. Institucija kao i Dinamo - priča nam Lucho koji je u svakodnevnom kontaktu s trenerom Zubeldíaom. Javili su se Leandro Cufre i Migliore...

- Jučer je popio tri komada - smije se Ibanez pokazujući poruku donedavanog suigrača. Priča nam kako će mu u Zagrebu nedostajati rutina, mirnoća i sigurnost, prijatelji iz Dinama, suprugina obitelj...

- Ovdje ljudi vole nogomet, ali su nekako mirniji i suzdržaniji od Argentinaca koji sve to shvaćaju puno temperamentnije. Primjerice, kada bih na Twitter stavio da mi se pije kava, za pola sata bih imao dvadeset navijača Racinga ispred kućnog praga s kavama u ruci.

Ne krije Ibańez kako mu je nedostajalo upravo nešto slično da ga malo podigne.

- U Dinamu sam ušao u neku rutinu. Pa ja sam zadnji put osjetio adrenalin na utakmici s Real Madridom u Maksimiru prije dvije godine. U Argentini želim vratiti onaj osjećaj koji sam imao uoči debija za Bocu - iskren je.

Tijekom pet godina promjenio je puno trenera. S nekima je bio bolji, s nekima manje dobar, ali inzistira na jednom imenu.

Hvali Krunu Jurčića

- Nisam stalno igrao kod Krune Jurčića, ali uvijek je bio tu. Znao se derati, ali to je činio jer mu je stalno da budem bolji. U odnosu na ono što sam bio prije, sada sam taktički kompletniji. Ako vratim prijašnju brzinu i udarac, onda će to biti to.

Iako je tek otišao, ne krije da mu se želja jednog dana vratiti u Dinamu.

- Doći ću, nadam se kao reprezentativac Argentine - iznenadio je.

Dakle, letvicu je podignuo prilično visoko.

- Pričao sam s trenerom i predsjednikom koji su mi rekli kako u Europi nema igrača koji su u fokusu Argentine za mjesto lijevog beka. Dakle, traže po domaćoj ligi, a ja igram u top klubu. Uz malo sreće, eto mene na SP-u s Messijem.

Oproštaj sa suigračima

Dok pričamo, mobitel često zvoni. Porukom se javio Alen Halilović, a sreću je iz SAD-a, gdje je s Romom na turneji, poželio Tin Jedvaj.

- Sa svima sam bio dobar i to su prijateljstva koja će trajati čitav život. Evo, Tomečak je jučer vozio dva sata iz Rijeke samo da se pozdravimo.

Osim prijatelja, osam trofeja i potpisanog dresa Dinama koji će krasiti zid njegove kuće, Luis Ibanez iz Hrvatske nosi najveći poklon...

- Suprugu i sina koji je na putu. To je najljepši dar s kojim ću doživotno biti vezan uz Zagreb i moj Dinamo - zaključio je novi branič Racinga.