'Igrao sam protiv servis-mašine iz Hrvatske, ali ipak sam ga pobjedio!'

Londonski dnevnik Times u petak je objavio drugi dio izabranih tekstovaiz autobiografije Andrea Agassija. Veliki njegov dio posvećen je finaluWimbledona iz 1992. godine. U njemu je legendarni Amerikanac (39), ponajbolji tenisač svog vremena,pobijedio Hrvata Gorana Ivaniševića u pet setova.

“U četvrtfinalu idem na Borisa Beckera. Ušao je u šest finala naposljednjih sedam Wimbledona. Ovo je njegov domaći turnir. Svejedno, uposljednje vrijeme dobro čitam njegov servis. Pobjeđujem ga u petsetova, nakon dva dana tenisa”, prenosi Times tekst iz Opena, kako jenaslov knjizi.

"U polufinalu sučeljavam se Johnu McEnroeu, trostrukome vimbldonskompobjedniku. Ima 33 godine, blizu je kraja karijere, nepostavljen u ždrijebu.Navijači hoće da on pobijedi. I dio mene želi da on pobijedi. Ipak,pobjeđujem ga u trima setovima. Ja sam u finalu.

Očekujem tamo Petea Samprasa, no on u polufinalu gubi od GoranaIvaniševića, visoke i snažne servis-mašine iz Hrvatske. Igrao sam snjime dvaput dotad. Oba me puta razvalio bez izgubljenog seta. Nemamšanse protiv njega. To je kao da boksač iz srednje kategorije uđe uring s teškašem. Jedino je pitanje hoće li završiti klasičnim ilitehničkim nokautom.

Njegov moćan servis u normalnim okolnostima, u finalu je remek-djelo.Zabija mi asove čas lijevo, čas desno, brzinom od 222 kilometra na sat.Ne radi se samo, međutim, o brzini loptice, već i o njezinoj putanji.Pada na tlo pod kutem od 75 stupnjeva. Svaka njegova lopta me probija.Kažem si, neće to trajati dovijeka. Shvaćam da će ovaj meč odlučivatidrugi servisi.

Goran pobjeđuje u prvom setu 7-6. Nisam ga nijednom breaknuo.Koncentriram se na udisaj i izdisaj, ostajem strpljiv. Kad mi krozglavu prođe misao da sam na putu poraza u svome četvrtom Grand Slamfinalu, natjeram se ignorirati je.

U drugom setu Ivanišević počinje griješiti, poklanja mi nekoliko poena.Uspijevam ga breaknuti i osvajam set. Onda osvajam treći. To me činijoš živčanijim: shvaćam da sam ponovno samo set udaljen od prvog GrandSlama.

Ivanišević se diže u četvrtom setu i uništava me. Razljutio sam ga.Izgubio je tek šačicu poena. Počinje peti set, dolazim na teren i kažemsi: “Želiš ovo. Problem je s tri prošla Grand Slam finala bio u tomešto ih nisi dovoljno želio, zato ih nisi uzeo. Ovaj put Ivaniševiću isvima na stadionu moraš dati do znanja da ga želiš.”

Ivanišević servira pri rezultatu 5-4 za mene. Radi dvostrukuservis-pogrešku. Dvaput zaredom. Na rezultatu je 0-30. Puca podpritiskom. Promašuje još jedan prvi servis. Znam točno što se u tomtrenutku odvija u njegovoj glavi i tijelu. Grlo mu se steže, noge mu setresu. No, uspijeva umiriti tijelo i pogađa drugi servis na stražnjidio servis-polja. Vidim žutilo loptice kako dira vanjski dio crte,podigne oblačić vapnene prašine. Onda mi pogađa još jedan neobranjiviservis-udarac. Odjednom je 30-30. Opet promašuje prvi servis. Ulazim jakona drugi, on odigrava poluvolej, ulazim u teren i probijam ga.

Počinjemdugačak hod prema zadnjoj liniji. Kažem si: “Možeš ovo dobiti jednimzamahom. Jednim zamahom. Nikad nisi bio ovako blizu. Možda nikad višenećeš biti tako blizu.”

Napada me strah: što ako ne uspijem, što sam ako i ovu priliku uprskam.Karikatura. Prokletstvo. Zovem pauzu, trudim se isponova se fokusiratina Ivaniševića. Moram pogoditi kamo će servis. U redu, mislim, tipičan jeljevak, pod pritiskom će servirati dijagonalno, nastojati me izbaciti izterena. No, Ivanišević nije tipičan.Njegov je servis pod pritiskom obično ravna bomba po sredini terena.Pogođeno. Ivanišević odigrava baš tako, no njegov servis dira mrežu.Dobro za mene, jer bio je to komet, ravno na liniju. Iako sam pogodiostranu, nisam stigao postaviti reket na lopticu.

Publika ustaje, ja opet zovem pauzu, opet razgovaram sa sobom. Kažemsi naglas: “Uzmi ovaj poen inače nikad više nećeš htjeti niti pomislitina ovaj trenutak. Ne nadaj se dvostrukoj pogrešci. Možeš kontrolirationo što možeš. Vrati mu servis svom svojom snagom. Vratiš li mu svomsnagom i promašiš, moći ćeš živjeti s tim. Preživjet ćeš. Jedan retern,bez žaljenja. Udari jače.”

Udara mi kick-servis na bekhend stranu. Skačem uvis, zamahujem svomsnagom, no toliko sam blizu loptici da moj udarac osrednjom brzinom ideIvaniševiću na čisti volej. Nekako ga promašuje. Loptica ostaje na vrhumreže. Tek tako, nakon 22 godine i 22 milijuna zamaha, pobjednik samGrand Slam turnira.”