Inventura: Rijeka je ove jeseni intenzivno živjela na petnaestorici igrača

Rijeka je u godini na izmaku još jednim krupnim korakom zakoračila prema vrhu hrvatskog, ali i ozbiljnosti europskog nogometa. U razmaku od par mjeseci osvojena su dva trofeja (svibanj Kup, srpanj Superkup), pa će 2014. godina ući u povijest kao možda i najuspješnija u klupskoj povijesti. Ne treba zaboraviti sedam bodova u Europskoj ligi, no važniji od rezultata (p)ostao je dojam koji su momci Matjaža Keka ostavili ove jeseni diljem Europe.

Primjerice, lani u ovo doba grozničavo se tražio lijevi bek, a libijski reprezentativac El Monir izigrao je dogovor s Rijekom, pa na kraju otišao u - vojsku!

Jesenska polusezona pokazala je da Matjaž Kek i nema baš toliko širok kadar kako mu se često zna imputirati.

Prskalo s mrvicama

Najveću minutažu ostvario je, kao što to obično biva, prvi vratar Ivan Vargić. U 30 nastupa skupio je 2.700 minuta, a primio 26 pogodaka. Andrej Prskalo odradio je Lokomotivu, Vikingur te Lekenik i GOŠK...

Što se uže obrane tiče, od petorice igrača koji iskaču najviše minuta skupio je Ivan Tomečak, nedostaju mu dvije do okruglih 2600. Pouzdani desni branič ujedno predstavlja i prvu zamjenu na lijevoj strani obrambene četvorke, stoga velik broj nastupa ne treba čuditi. Iako je potrošnja bila velika, Tomečakova fizička spremnost nikada nije došla u pitanje... Štoviše, sam je nekoliko puta kazao da želi igrati ama baš svaku utakmicu!

Marin Leovac odradio je 2.219 minuta, njega su malčice mučile ozljede, no s Kantride je dogurao do reprezentacije, što dovoljno govori o njegovim igrama. Od trojice stopera najviše je igrao Lešković (2.315), zatim Mitrović (1.975) te Miral Samardžić (1.728). Hijerarhija para srednjih braniča varirala je tijekom sezone, prvo je Mitrović bio rezerva na početku sezone, zatim je Samardžića dosta izbacila ozljeda da bi u Sevilli Lešković bio na klupi. Ostatak? Ni blizu! Prvi idući je Vešović sa 756 minuta... On se sigurno nada plodonosnijem proljeću u tom pogledu.

U sredini terena uvjerljivi prvak je Mato Jajalo sa 2.437 odigranih minuta. U kratkom se roku bivši igrač Siene i Kölna nametnuo Keku kao nezamjenjiv kotačić veznog reda. Mijenjali su se tek - partneri. Do kraja kolovoza igrao je Brezovec, zatim ušao Cvijanović (1.242 minute) da bi se kasnije ustalio Močinić (628).

Fluktuacija na krilima

Iako je po vokaciji čisti vezni igrač, Moises je većinu od 1.390 minuta proveo na polušpici, a igrao bi i više, samo da nije bilo tog famoznog koljena. Na krilnim pozicijama najveća je fluktuacija te je dojam da se nitko ne može požaliti na - neigranje. Vedran Jugović prebacio je granicu od 2.000 minuta, dok su Anas Sharbini (1.798) i Zoran Kvržić (1.749) prilično izjednačeni.

Ključno pitanje jest - koliko je igrao Andrej Kramarić? Treći je na klupskoj ljestvici iza Vargića i Tomečaka sa 2.475 minuta u dresu Rijeke. Za to vrijeme postigao je 28 pogodaka, što bi značilo da je prosječno zabijao svakih - 88 minuta! U utakmicama kada bi se Kek odlučio za dva napadača igrao je Krstanović te skupio 1.304 minute. Učinci Zeca i Ivančića bili su minorni.

Zaključno, Matjaž Kek u kontinuitetu je koristio 15 igrača. Jednog vratara, petoricu braniča, četiri središnja vezna, tri krila te dva napadača. Neki su po posudbama ( Pušić, Oršić), neki su mnogo vremena (bili) ozlijeđeni ( Knežević, Maleš, Zlomislić), a neki su jednostavno bili rezerve poput Prskala, Budicina ili Ivančića.