Istra zaustavila seriju Splićana, sudac Crvenima poništio gol u zadnjoj minuti!

ISTRA 1961 - SPLIT 2-0 (Blagojević 78, Franjić 90+4)

Teškom mukom, ali potpuno zasluženo prema viđenom u 90 minuta nogometaši Istra 1961 upisali su iznimno vrijednu pobjedu. Tako je serija od osam utakmica splitske momčadi započela i završila utakmicama sa Istrom 1961.

Na ovaj rezultat djelomično ostaje spornim situacija u posljednjim minutama kada su gosti preko Glumca postigli zgoditak, a kojeg je sudac Vučemilović-Šimunović poništio na intervenciju svog pomoćnika sa desne strane. U svakom slučaju snimke će pokazati utemeljenost takve odluke, no to ne mijenja na stvari da je pulska momčad posve zasluženo upisala trobod jer su dominirali cijelu utakmicu, čak i onda kad su imali isti broj igrača kao gosti iz Splita, dakle u prvih 20 minuta. Tada je bivši reprezentativac Dujmović, vrlo nervozan od početka utakmice, u jednom duelu pogodio rukama u glavu Brazilca Joa koji mu je otimao loptu, te je posve logično dobio crveni karton. Dujmović je već nekoliko minuta prije nešto mahao prijeteći prstom Blagojeviću, i ova reakcija bila je kao logična posljedica njegove nervoze. Od tog trenutka igralo se non-stop prema golu gostujuće momčadi koja se branila na 30 do 35 metara od gola sa svih deset igrača. Povremeno je u kontranapad odlazio danas vrlo borbeni i dobri Henri Bele ali su se njegove inicijative lomile o zid pulske obrane, kada je bio okružen sa dva do tri zeleno-žuta igrača.

Unatoč velikoj premoći apsolutno je dominaciji u posjedu lopte Puljani su teško stvarali ikakve šanse za zgoditak. Dosta jalovo su napadali po bokovima, a u nedostatku centralnog napadača svaki centaršut bio je lak plijen Splićana.

U nastavku je Pamić dobro reagirao izmjenama, ubacivši dva svježa igrača, a od kojih je Pilipović donio kvalitetu više. Havojić nije bio takvog učinka i Pamić ga je ubrzo izvadio iz igre i na teren poslao Sačera. Uslijedilo je dvije odlične prigode za domaćina. Prvo je u 59. minuti odličan šut Blagojevića, Zagorac odbio, a u 60. minuti stopostotna prigoda za Sandija Križmana. Njemu je odlični Franjić poslao izvrsnu loptu na 6-7 m od gola i Križman je sa glavom, kad se očekivao siguran pogodak, promašio! Stjecao se tada dojam da od pobjede zeleno-žutih neće biti ništa, odnosno da bi im se mogao po starom običaju dogoditi da u kontri dobiju neki zalutali pogodak. No, strpljivost domaćih igrača isplatila se u 78. minuti. Sa lijeve strane vrlo raspoloženi Jo uposlio je Franjića koji je odmah proslijedio do Blagojevića, a vrsni vezista domaćih jakim je udarcem po podu pronašao slobodni koridor prema mreži Zagorca, lopta je udarila u stativu i završila u mreži.

Veliko slavlje na tribinama, kao da je svima pao kamen sa srca, istodobno kad je pao bunker Splićana. I kad su dali gol Puljani kao da su stali, ili se uplašili vodstva odnosno da ne dobiju gol. Dogodilo se to u 89. minuti, ali je nakon signaliziracije pomoćnog suca glavni poništio pogodak.

U slijedećem napadu kontra Puljana, Franjić je izbio nakon dodavanja Križmana sam pred Zagorca i ovaj put desnom nogom pogodio svoj peti ovosezonski gol za veliko slavlje na tribinama i na terenu.

OSIJEK - LOKOMOTIVA 1-1 ( Mandić 61 / Mišić 41)

Svakome po bod. Htjeli su i jedni i drugi i preostala dva, ali nije išlo. A kada je već bilo tako, dojam je da su ipak zadovoljni i jedni i drugi. Za neostvarenom pobjedom mogu žaliti domaćini nakon što je Dugandžić u vremenu sudačke nadoknade iz blizine propustio matirati Šarliju, ali i gosti nakon što Budimir nije kaznio u 87. minuti veliku pogrešku Osijekove obrane.

Ni s kakvim kalkulacijama akteri utakmice nisu ušli u igru, nego obostrano otvoreno od samog početka. Žustro i s naglašenim napadačkim ambicijama upustili su se u nadmetanje za bodove. Lokomotiva je istrčala u najavljenom sastavu, a Osijek s Malenicom kao čuvarom mreže. Očito je njegova povišena temperatura na koju se žalio dan uoči utakmice bila lakše premostiv problem od ozljede koja je snašla prvog vratara Bijelo-plavih Mikulića.

Lokomotiva je u ovom prvenstvu već dva puta porazila Osječane koji su u toj činjenici našli i dodatni motiv za uspjeh u trećem međusobnom ogledu. Ali i gosti su u Gradski vrt došli sa svojim planovima i željama. Disciplinirano i dobro organizirano pristupali su svojim obrambenim zadaćama, ali i mirno kombinirajući tražili način kojim bi iznenadili domaću obranu. Nasuprot tome Osijek je zgusnuo sve prilaze svom kaznenom prostoru, međutim i brzopleto, uglavnom dugim loptama tražio prolaz ka vrataru Zagrepčana. Nedostajalo je raznovrsnijih napadačkih pokušaja, pa je Lokomotiva bez osobitih poteškoća uspijevala sprječavati svaki napad domaćina kojima potom nije preostalo ništa drugo nego da udarcima iz daljine bar malo zagriju vratara Šarliju. Tri puta je to učinio Vitaić, ali definitivno nije ušao u igru namještenih ciljnika pa je svaki put lopta odlazila daleko od okvira vrata. Nisu ni igrači Lokomotive bili bolje sreće i kvalitetnijih napadačkih sposobnosti pa je posla za oba vratara bilo malo. Poskakivali su, cupkali i trčkarali ispred svojih mreža kako bi se bar malo zagrijali po hladnoći.

A da dobro zagrije vratara gostiju, prigodu je imao J. Mišić nakon odličnog prodora Pavića s lijeve strane. No, udarac koji je uputio s četrnaest metara postao je lak plijen za Šarliju. Ne i onaj koji je uputio njegov prezimenjak Petar u momčadi Lokomotive prema vrataru Malenici kada je postigao krasan pogodak pet minuta prije odlaska igrača na odmor u svlačionicu. Iako sudac Bebek nije vidio igranje rukom jednoga od gostujućih igrača nekoliko trenutaka prije nego što je krenula akcija za njihovo vodstvo. Vidio je pak na drugoj strani J. Mišića u 44. minuti u nesportskom sprječavanju dolaska lopte do gostujućih igrača. Iako nije bilo vidne nakane, kaznio ga je žutim kartonom što je izazvalo i te kakvu ljutnju trenera Osijeka Kuleševića.

Ravnopravno se igralo i u drugih 45 minuta, ali Lokomotiva nije uspjela sačuvati minimalno vodstvo. Posrećilo se i Osijeku. Zasluženo. Trud mu se isplatio. Bogme i njegovu mladom napadaču Nikoli Mandiću koji je pogodio za poravnanje postigavši svoj prvoligaški prvijenac.

- Osim u prvih petnaestak minuta, nismo bili dobri. Osijek je igrao agresivno, drsko, bezobrazno, napao nas je visoko. Kasnije smo se digli, postigli pogodak, ali u drugom poluvremenu opet se domaćin digao. Da smo uspjeli postići drugi pogodak, riješili bismo utakmicu. Bude li Osijek uvijek igrao ovako nema straha za ostanak - kazao je nakon utakmice trener Lokomotive Tomislav Ivković.

Dobra je to bila utakmica. Doduše, ne za dugo pamćenje, ali za oproštaj od ove jesenske sezone sasvim korektna, zanimljiva i do kraja rezultatski neizvjesna.

- Tražili smo pobjedu, dobro smo igrali. Nismo do kraja gubili nadu i uspjeli poravnati. Uvjeren sam da opet nismo imali dostatno sreće. Sada treba sve drugo analizirati, jer za nešto više nije dovoljno u klubu imati samo trenera entuzijasta koji u svlačionici pokušava održati pozitivno ozračje, a sve drugo u klubu ga ne prati na odgovarajući način. Mislim da svi razumiju što sam time htio reći - izjavio je trener Osijeka Ivica Kulešević.

Kraj je, bod je uknjižen, a Osijeku ostaju brige s kojima će čekati proljeće. I zaostaci već nekih pet plaća igračima i ostalima u klubu.