Nema sumnje, Davoru Šukeru odbrojani su dani u Hrvatskom nogometnom savezu. Na ionako klecavu prijestolju ostao je u prosincu igrom slučaja, odnosno dobrim Mamićevim manevrom, no posljednjim ispadom u Hiltonu, više nitko ne spori da je čovjek kojemu se sprema kraj.
Vrativši se s dvomjesečnog odmora, Šuker je ovoga tjedna uletio u ured i shvatio da više ne drži uzde. Herak je odradio svoj dio posla, Vrbanović je, u suradnji s Dalićem, dogovorio utakmicu sa Senegalom, na što je Šuker poludio, imajući u ruci predugovor s Obalom Bjelokosti, a onda se osvrnuo i shvatio da je u ured stigla druga “babaja” vode. Koju on ne pije. A on sve, baš sve amenuje. Gotovo pa figurativno, tu je nastao kuršlus...
Za razliku od dojma javnosti, Davor Šuker zaista je bio onaj koji je baš sve volio imati pod kontrolom. Premda tisućama kilometara daleko, on je doslovce vodio brigu i koja će se voda piti u uredima Saveza. A sada, kada se vratio s godišnjeg, shvatio je da su riječi s iste one pozornice koja ga je iznova izglasala bile ne samo prozaične, već stvarne: da, Davor Šuker gubi moć, a s obzirom na to da je na nju naviknuo, nekidan je reagirao upravo onako kako i priliči čovjeku koji gubi tlo pod nogama; napavši Heraka i Kustića, a sukobljavajući se s Vrbanovićem, zapravo je sam sebi potpisao demisiju...
Konačno, doznajemo iz izvora, i izbornik Zlatko Dalić je prvo kao idealnog “klona” za Nigeriju odabrao Senegal, a ne Šukerovu Obalu Bjelokosti, a ujedno je i u Savez dostavio dopis u kojem praktički nije ostavio mogućnost kompromisa. Uostalom, Šuker više ne smije samostalno potpisivati ugovore teže od sto tisuća kuna. U prijevodu, kralj je mrtav, živio kralj.
Naime, prema našim saznanjima, Zlatko Dalić definitivno inzistira da mu stožer uz dosad znane Marjana Mrmića i Ivicu Olića, čine Dražen Ladić i kondicijski trener iz Varaždina, s kojim je surađivao i za saudijsko vrijeme, Frano Leko. Budući da je Darijo Srna u četvrtak saznao kako kaznu, odnosno 17-mjesečnu supenziju, sada i službeno nema šanse da se priključi “vatrenom” stožeru u Rusiji, eventualno može služiti kao “vanjski suradnik”. No i bez Srne, Dalićev se stožer zna. I premda prema van emitira dobrodošlu pomirbenu komunikaciju, iznutra je Dalić poslao memorandum od kojeg nema šanse da će odustati. A izuzev Šukera, radi se o stožeru koji bi HNS drage volje amenovao... Što je dodatni dokaz da dionice “brenda” padaju poput Agrokorovih...
- Svaki izbornik imao je pravo na svoj izbor, a u času kada je Dalić odveo reprezentaciju u Rusiju i pomirio javnost, odnosno promijenio dosadašnju negativnu paradigmu, nema dvojbe da je kao zaslužio birati ljude kojima vjeruje - ispričao je izvor iz HNS-a.
Kako, doznaje Jutarnji list, ideja da se Davora Šukera održi na čelu nogometne vlasti sve do depeše prema visokim tijelima Uefe, odnosno da mu se dopusti “časni otpust” zamrla je u času kada je sadašnji predsjednik HNS-a izgubio busolu i počeo vrijeđati djelatnike Saveza. Tada je, tvrde naši izvori, isparila i ona posljednja ideja da ga se zadrži na čelu do njegove prekomande. Štoviše, kako doznajemo, Davor Šuker ovoga je tjedna svojim postupcima definirao kraj na čelu nogometne Vlade. I to je, tvrde nam, definitivno. A raspust bi se trebao dogoditi odmah nakon Svjetskog prvenstva, jer u ovome času nema smisla remetiti mir “vatrene” pripreme za Mundial.
No što sada? Drame, kažu, nema. Jest, iznenadila ih je Šukerova osornost, no ujedno je ojačala struju koja mu ionako nije bila sklona. Uostalom, sve veće ovlasti već su preuzeli Marijan Kustić i Ivan Herak, koji bi s Vrbanovićem trebali činiti “nogometotvornu” vlast sve dok i službeno u fotelju novog čelnika hrvatskog nogometa ne zasjedne sadašnji čelnik Rijeke Damir Mišković.
Prema, eto, planovima hrvatske nogometne vlade iz sjene, uz već izglasane Heraka i Kustića, iz sjene do trona trebao bi stići tvoritelj Opatijske inicijative, čija bi se trenutačno siva eminencija u skorašnje vrijeme trebala preobličiti u službeno imenovanje predsjednikom Saveza, koji bi tada amenovao i vrh države, koji u posljednje iznimno prati događanja u našem nogometu i traži način kako pomiriti prevelike i grozomorne rascjepe između puka i nogometne vlasti. Mišković se kao predsjednik, a Dalić kao izbornik u vrhu države doimaju kao idealni ljudi koji će pokrenuti nogomet i izbaviti ga iz živog blata i silnih podjela koje ga guše.
Ostaje samo za vidjeti hoće li se “MIško” odlučiti za mjesto frontmena, ili će djelovati kao siva emimencija, dok će kao “lead vokala” narodu ponuditi Kustića.