Doktor nogometa. Pjesnik zelenih travnjaka radosti. Loptanje kao umjetnost. Nenad Gračan, osmica na dresu, “desetka” u nogama. Dijete Kantride, “školovao” se na Krimeji u Orijentu. U Rijeci je počeo, kao sakupljač lopti, prvotimac od 1979. kod Ćire Blaževića, knjigu zaklopio nakon 16 godina na istom mjestu nakon avanture u Splitu, kraće, i Oviedu, duže... Jedan od najboljih igrača Rijeke svih vremena. Na Kantridi počeo je i trenersku karijeru prije 22 godine, spasio Rijeku od ispadanja. Danas, 23. siječnja, proslavit će 58. rođendan. Kao “slobodan igrač”, na burzi rada, nakon što je bio najdugovječniji izbornik mlade selekcije Hrvatske. Nakon 15 godina odveo je Hrvatsku na završni turnir prvenstva Europe. Nagrađen će obećanjem, ali umjesto novog ugovora, poslije poraza od Škotske u prvoj utakmici novog ciklusa, serviran mu je papir na kojem je pisalo - ‘ostavka’. Trebao je samo potpisati.
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker nije mu bio sklon, davno mu je bio spremio giljotinu. Sačuvao ga je Izvršni odbor HNS-a, do - poraza od Škotske.
- Ne zamaram se sada pričama o tome tko je i zbog čega prije moje ostavke tražio moju glavu. Zadovoljan sam činjenicom da je mlada reprezentacija u šest godina, tri ciklusa, imala veoma dobre rezultate. Dvaput smo bili prvi u skupini, u jednom ciklusu nismo prošli u zadnjem kolu. Ali najviše me veseli činjenica da su mnogi igrači sebi otvorili vrata A selekcije. Osnovni je to zadatak, raditi za izabranu vrstu. Nismo lutali, davali smo priliku mlađim igračima za koje smo vjerovali da imaju - potencijal za A vrstu. Iz posljednjeg ciklusa Vlašić, Brekalo, Ćaleta-Car... Iz nove generacije nema još stalnih imena, ali veliki je broj iz onih prošlih ekipa.
Porazi od nikad jačih Rumunja, pa Francuza i remi s Englezima u San Marinu, ali niste bili “Šukerov čovjek”. A ražanj je bio spreman još prije početka završnog turnira.
- Stvarao se pritisak prije početka Europskog prvenstvu, čak je rezultat bio sporedan, toliko je bilo bitno da se mene makne. Izvršni odbor je stao iza mene, ali nakon poraza od Škotske zahvalio sam se svima. Pritisak su osjećali igrači. Otišao sam kako se mlada i talentirana generacija ne bi našla pod povećalom zbog mene. Uvijek smo forsirali mlađe igrači, one za koje smo vjerovali da mogu napraviti velike stvari. Takva je sada i ova momčad koju je preuzeo Igor Bišćan, siguran će napraviti velike stvari. Stvoriti igrače i rezultat. Ne, nije Bišćan sa mnom konktaktirao, ali razgovarao je s mojim prvim suradnikom Danielom Šarićem.
Nenad Gračan nije uspio odvesti Hrvatsku na Olimpijske igre, uostalom nikada naša selekcija nije bila na olimpijskom turniru. Gračan je 1984. godine bio na Igrama u Los Angelesu, selekcija bivše države osvojila je brončanu medalju. U borbi za treće mjesto svladana je Italija 2:1. Bilo je to ekipa Ivkovića, Pudara, Bore Cvetkovića, Deverića, Kataneca, Stojkovića, Baždarevića...
- Sada je teško izboriti vizu u strašnoj konkurenciji. Samo nekoliko ekipa iz Europe. Termin Olimpijskih igara nije povoljan. Igra se Europsko prvenstvo, počinju nacionalna prvenstva. Hrvatska, osim toga, nema tako veliki broj kvalitetnih igrača u odnosu na Francuze, Engleze... Teško je očekivati da se može napraviti jaka reprezentacija za takvo natjecanje. Klubovi gledaju svoje interese, osim toga što Igre nisu u FIFA-inu terminu, ne moraju pustiti igrače.
Olimpijske igre u Los Angelesu otvorile su Gračanovu karijeru, krenula je uzlaznom putanjom. Osim što je bio događaj za pamćenje Gračan je s 22 godine zaradio - mirovinu...
- Čudesno je bilo živjeti u Olimpijskom selu. Veselili smo se svakom novom susretu s natjecateljima iz drugih sportova. Cijeli svijet na dlanu. Mirovina? Dobro dođe, ali trebalo je dočekati da se izglasa naknada za sportsku izvrsnost. Sportaši su, a svjedočimo uspjesima rukometaša i vaterpolista, najveći ambasadori Hrvatske. Naknada za izvrsnost je nagrada za uloženi trud.
Nenad Gračan trenutačno živi od “sportske mirovine” iz Los Angelesa, između Lovrana, Ičića i Opatije... Honorarno radi u poznatom restoranu Commodore u Ičićima, u vlasništvu obitelji njegova punca, Josipa Mihalića. Kao “maneken”!
Nakon što je jedini trener, uz Ćiru Blaževića, koji je vodio sva četiri hrvatska kluba - Dinamo, Rijeku, Hajduk i Osijek.
- Lijepe uspomene, nevjerojatna iskustva. Sazrijevanje. Veliki su pritisci sa svih strana, svaki klub ima svoje struje... U Hajduku sam smijenjen nakon 11 pobjeda... S Dinamom sam ušao u UEFA ligu. Nisu, dakle, bitni rezultati. Trener je najčešće žrtva sukoba nečijih interesa. Problem je to i danas, trener je stalno na vjetrometini, njegova sudbina ovisi o raspoloženju utjecajnog člana uprave.
Gračan je 1998. godine zamijenio Branka Ivankovića u Ligi za ostanak i ostvario cilj. Iduće godine borio se za naslov prvaka. Zaustavila ga je Krečakova zastavica. Vratio se 2009. nakon velikog broja smjena od Dalića, Ivančića, Ostojića, Rubčića do Vulića...
- VAR kasni dvadeset godina. Rijeka bi bila prvak Hrvatske 1999. godine, pogodak Hasančića ne bi bio poništen. Ali da je bilo VAR-a za bivše države, Rijeka bi sigurno bila prvak Jugoslavije 1984. umjesto toga smo podijelili drugo mjesto s Partizanom i Željezničarom, s dva boda manje od Crvene zvezde. A tek na utakmici u Madridu s Realom kada su nam isključena tri igrača... VAR je, bez obzira na sve inozemne priče, antibiotik HNL-a. Sve će biti poštenije, jer kod nas ljudi traže gusjenicu u kiselom kupusu... Skinut će se teret s leđa sudaca. A što se tiče moje “druge trenerske Rijeke”, tada smo živjeli doslovce na ulici... Trenirali u Šmriki, hranili se sendvičima. Sve se raspadalo do dolaska Damira Miškovića. Od njegova dolaska sve je posloženo, klub stoji iza trenera, zna se tko što radi... Prije su dobri rezultati bili stihijski, plodovi entuzijazma, sada je Rijeka ozbiljan klub. U osam godina s Miškovićem osvojila je Rijeka pet trofeja.
Rijeka danas...
- Kvalitetna momčad s novim trenerom Rožmanom kojemu treba dati vremena. Čovjek ima svoje ideje, zasukao je rukave. Rijeka ima u rosteru petnaestak kvalitetnih igrača, dugo su zajedno, poznaju se. Znaju odgovoriti zahtjevima, a Rijeka je sada konstanta u našem nogometu. Mišković je stvorio klub i uvjet. Rujevica je bombonijera.