Kako je hrvatski prvak srušio moćnike: Wenger nije podcijenio Dinamo, ali je bio slijep

Radi li se ovdje o monumentalnoj Dinamovoj pobjedi ili o groznom Arsenalovu podbačaju? Je li Wenger podcijenio hrvatsku momčad ili precijenio vlastite pričuvne igrače? Zašto je Soudani kompletniji napadač od Girouda i zašto bi Zoran Mamić mogao biti sljedeće važno trenersko otkriće s naših meridijana nakon Slavena Bilića, otkrivamo u pet stvari naučenih u srijedu u Maksimiru.

1.) Soudani i Giroud... Ili tko je ovdje klasa?

Agresivni marketing francuske nogometne industrije godinama već čini čuda, pa je tako uspio i Oliviera Girouda svijetu predstaviti kao klasnog centarfora. Stvar je gotovo pa vrijedna antropološke studije jer dobar dio navijača na Emiratesu podlegao je utjecaju reklame pa danas na tonove “Hey Jude” pjeva stihove u slavu napadaču, koji u našem nogometnom slengu ne bi dogurao dalje od titule balvana ili goveda. Postoji, naravno, i onaj dio “topnika” koji ne podnosi Girouda, oni ga u diskusijama na internetu časte daleko pogrdnijim etiketama od ovih naših, ali oni očito ne mogu pokolebati Wengera u uvjerenju da je Giroud parnjak Benzeme, Higuaina ili nekog sličnog velikog napadačkog kalibra te mu zbog toga odbija tražiti zamjenu na tržištu. U stvarnosti je 29-godišnji Giroud, međutim, slabiji igrač od Soudanija kojeg engleski mediji proglašavaju igračem utakmice (premda bi epitet mogao ponijeti i Ademi). Šteta je što alžirski reprezentativac odličnu predstavu nije okrunio pogotkom kada se našao u prilici, ali to ne umanjuje njegov doprinos pobjedi. Otključao je Arsenalovu bravu suptilnom asistencijom Pivariću za 1-0 i generalno terorizirao suparničku obranu koja se pod tim pritiskom na koncu učinila zrelom za “peticu”. Soudani je u ovom usporednom testu godinu mlađi od Girouda, za svoju je reprezentaciju odigrao 33 utakmice i postigao 17 golova (Giroud ima 39-10) i jedina tablica u kojoj slabije kotira od Francuza jest ona transfermarktova, gdje Soudanija procjenjuju na 5, a Girouda na 24 milijuna eura.

2.) Podcijeniti i precijeniti

Iz podatka da je zarotirao pobjedničku momčad za 180 stupnjeva (šestorica novih igrača) mnogi kroničari izvlače zaključak da je Wenger podcijenio Dinamo. Nisam siguran da su u pravu, on je samo vjerovao da dobro strateški planira jer ga već u subotu čeka vječno nabrušeni Jose Mourinho, čovjek koji je ne tako davno Wengera ispratio sa Stamford Bridgea “šesticom” i usput ga prozvao “specijalistom za neuspjehe”. Previše utakmica Wenger ima u nogama - od srijede je, uostalom, trenerski rekorder brojem poraza u Ligi prvaka - da bi bez prave pripreme pristupio međunarodnom dvoboju za bodove. Ako je igdje pogriješio, onda je to procjena da njegovi nogometaši iz drugog plana u niskom startu čekaju priliku da se potuku s glavnim igračima za dresove prvotimaca. Iz nogometa koji su igrali Arteta, Gibbs ili Debuchy nije se dalo pročitati da su im aspiracije tako velike. Wengerova selekcija talenata očito nije tako rigorozna kao nekada. Rijetki fanovi još vjeruju u devizu “in Arsene we trust”, već izvjesno vrijeme u optjecaju je slogan “in Arsene we rust” (s Arseneom hrđamo).

3.) Zoran na Slavenovu tragu

Maksimirska 2-0 pobjeda protiv Engleza bješe jednom lansirna rampa Slavenu Biliću prema trenerskoj stratosferi i ne sjećamo se da je u međuvremenu koji trener stigao do zvučnije pobjede i skupljeg skalpa od ovog “topničkog”, iako niti europski uspjesi Bjelice s Austrijom ili Keka s Rijekom nisu bili za podcijeniti. Zoran Mamić i suradnici u stožeru očito su skenirali Arsenal do najsitnijih detalja, neočekivan izbor igrača ( Fernandes i Antolić unutra, Henriquez i Rog na klupi) ilustrira da je posao bio studiozno i planski odrađen. Nije se Mamić ustručavao za savjet pitati Slavena Bilića koji je “topnike” nokautirao na startu prvenstva, a svidjelo se što se nakon pobjede nije davio u trijumfalizmu. Letvica ostaje visoko dignuta što nakon ovakvog starta jedino ima smisla.

4.) Latino petlja i hrvatska mladost

Kada se Eduardo ukaže u ovako autoritativnom izdanju, a Sigali, Pinto, Machado i Fernandes odigraju utakmicu kao prekaljeni španeri, onda Dinamo s latino štihom dobije na smislu. Da ova skupina legionara ima petlju, to odavno nije nepoznanica, ali dosad su samo iznimno izgledali kao homogena skupina pa se u navijačkom svijetu na njih uglavnom gledalo sa skepsom. Raspoređeni oko “latinosa” Dinamovi tinejdžeri Pjaca, Ćorić, Rog i Benković ubrzano će preskakati stepenice u karijernom odrastanju.

5.) Olympiacos drži ključeve uspjeha

S tri boda iz uvoda Dinamo ima pravo maštati i o europskom proljeću, a da to ne djeluje nategnuto. Za prolaz skupine, prema staroj formuli Alexa Fergusona, trebate deset bodova što se čini neostvarivim. Sa šest ili sedam bodova moglo bi se, međutim, osigurati treće mjesto i proljeće u nokaut-fazi Europske lige.

Ako je Bayern dimenzija za sebe, a Arsenal veliki favorit u Londonu, onda je logično tražiti priliku pored Olympiacosa...