Kako je Kovač nadmudrio Finkea: Hrvatska je uništila Kamerun trkom preko bokova

Hrvatski nogometaši kamerunske su nadvisili taktičkom disciplinom i lucidnošću, kojima su kao momčad neutralizirali tjelesnu snagu i pojedinačnu brzinsku kvalitetu Afrikanaca dok su ovi bili brojčano ravnopravni. A nakon što je suparnik u 40. minuti ostao s igračem manje (isključen važni vezit Song), bila je samo stvar tehnike i pameti napasti oslobođeni prostor i dokrajčiti ga okomitim proigravanjima.

Kamerunci bolje počeli

Naši su patili do vodstva, jer na početku su Kamerunci bili agresivniji u sredini i radili višak po našem lijevom boku, preko Olića i Pranjića, s Mbijom i Moukandjuom, kojima se odvlačeći Lovrena s njegova stoperskog položaja pridodavao pokretljivi kamerunski centarfor Aboubakar, koji je, kako smo i pretpostavili, upao umjesto ozlijeđenog Eto’oa.

Međutim, Niko Kovač je pragmatično postavio taktiku, ne forsirajući rizične napade kroz sredinu preko Modrića i Rakitića, koje su markirali Enoh i Song, nego je ideja bila što bržim i kraćim (okomitim) putem prenijeti loptu pred suparnički šesnaesterac; preskočiti dugim loptama gustu i plitku formaciju suparnika, sa zadnjom linijim na gotovo 40 metara, kojom je Finke kanio neutralizirati naša tri kreatora, uključujući i Sammira. Na takav su način do prigoda dolazili i Nijemci u nedavno prijateljskom dvoboju s Kameruncima...

Naši su na početku gađali paralelama (Ćorluka) i dijagonalama ( Modrić, Rakitić) Perišića i posebno Srnu, koji se ubacivao iza leđa Assou-Ekotta, a kasnije, kad se suparnik već bio razvukao, Olića i Pranjića. Da se višak po našem desnom boku probalo stvoriti pas-igrom, kamerunsko lijevo krilo Choupo-Moting stiglo bi se vratiti u pomoć svome beku, možda bi se i izgubila lopta, kao na samom početku (Sammir) kad su Kamerunci uzvratili brzom kontrom, dijagonalom za Mokandjoua koji je pobjegao u prostor između Pranjića i Lovrena. Ovako, Srna je mogao ili odmah iz trka centrirati ili nakon lažnjaka dati povratnu Perišiću. Takva jedna akcija u 8. minuti nije rezultirala našom prigodom zbog lošeg Perišićeva centaršuta...

Perišić lijevo, Olić desno

Na drugoj, pak, strani, Kamerunci su imali još veći problem u defenzivi na svome desnom stražnjem boku, jer je Volker Finke tu poziciju krpao vezistom Mbijom (u 1. kolu protiv Meksika prvih 45 minuta je odigrao Djegoue, bek iz kamerunske lige, a drugih 45 Nounkeu, koji je više stoper ego bek), što se pokazalo kobnim upravo u 11. minuti kad mu se Olić prikrao iza leđa i zabio s druge vratnice. Neki stvarni bek možda bi bolje reagirao...

Ofenzivnost Kamerunaca po toj našoj lijevoj strani Kovač je riješio zamijenivši nakon pola sata mjesta Perišiću i Oliću, čime je malo otupio našu desnu stranu napada, ali je pojačao lijevu - i obrambeno i napadački, jer je i Pranjić mogao na suparničku polovicu. Naš drugi pogodak, primjerice, jest skuhao kamerunski vratar lošim ispucavanjem, ali pokazujala se svu opravdanost Kovačeva inzistiranja za najbržim igračima koje ima na krilima. Perišić je spretno glavom prihvatio loptu i sjurio se s njom u šesnaesterac u punom sprintu te hladnokrvno poentirao; da smo imali nekog vezista na boku, sporijeg i manje motoričnog, ta pogreška Itandjea po svemu sudeći ne bi bila kažnjena...

Mandžukić nezadrživ

Naposljetku, pokazalo se i koliko je Mandžukić veliko pojačanje za naš napad, jer je u stanju i osvojiti loptu u skoku, i zadržati je, ali i iskoristiti prostor za bijeg, što suparnika dovodi u situaciju da ne zna kako mu se bolje braniti, s višlje ili niže postavljenom zadnjom linijom.

Nakon što je našima razvoj događaja išao u prilog, igrač više pa drugi pogodak odmah na početku nastavka, ubrzo i treći nakon kornera, Kovaču je po već uobičajenoj špranci osvježio momčad na prednji bočnim položajima na kojima se ponajviše trošila u oba smjera ( Eduardo i Rebić za Olića i Perišića), a mudro je dao prigodu i Kovačiću, da vrati samopouzdanje nakon kritiziranog izdanja protiv Brazila