Podosta je Dalićevih priloga okviru američke turneje izazvalo dvojbe. Počevši od lošeg postupka oslobađanja sedmorice prvotimaca, od kojih se jedan, Rakitić, predomislio i ostao. Dalić je do američkih dana isticao kako već ima postavu za prvu utakmicu u Rusiji, a sada je izjavio kako nitko nije siguran.
Prije utakmice s Peruom naglašavao je da se zna hijerarhija u momčadi te da vjeruje bloku igrača koji su iznijeli teret kvalifikacija, zajedno s njim. Nakon Meksika je povišenog tona poručio da se u momčadi neće igrati temeljem stare slave. O svemu se dakako može raspravljati. U nogometu su promjene kadra i doživljaja učinaka pojedinaca uobičajenost.
No, stječe se dojam kako su ove mijene raspoloženja počele nagrizati hijerarhijske odnose, a upitno je koliko su one dobrodošle dva mjeseca pred okupljanje za Rusiju. Pogotovo što se razina forme kod svakog igrača u tom razdoblju može drastično promijeniti, u bolje ili lošije. Međutim, izneseni stavovi više se neće moći promijeniti.
Modrićeva kalvarija
Zbog znanih pravosudnih problema Modrić je postao omražen u dijelu šire javnosti. Ostavimo li po strani taj izvannogometni teret, koji ga nedvojbeno jako opterećuje, Modriću se kontinuirano lijepe nove negativne konotacije. Posljednja u nizu je opća osuda 'biranim riječima' kako se, eto, ponaša prema hrvatskom dresu. Modrić je prije odlaska u Ameriku bio ozlijeđen. Prvo je pauzirao zbog bedrenog mišića, a pred put je imao ozbiljno načet list. Ruptura tog mišića znači dugotrajniji oporavak i propuštanje ne samo finiša klupske sezone, posljedično i održanja forme, nego i velik rizik za SP.
Modrić je, kako doznajemo, to kazao izborniku, ali su se onda dogovorili da ipak radi momčadi i kao kapetan ode i odigra 60-ak minuta s Peruom. Ostao je na terenu 90, dijelom i zato što je i ovako nepotpuno zaliječen, izvan ritma utakmica, te na težoj poziciji, bio najbolji pojedinac naših. Sada je ispalo da ga baš briga za reprezentaciju, iako je i ovaj put, zapravo, pokazao da unatoč problemu i mogućoj šteti, ide na daleki put i podređuje se momčadi. Modrić je godinama uvjerljivo najbolji igrač Hrvatske, i pogotovo onaj koji se i te kako posvećivao reprezentaciji u igri, pristupu i unatoč posljedicama. Recimo težim ozljedama, uslijed čega je pauzirao i riskirao klupske statuse. Nakon svega, kao dokazana klasa, živi kalvariju rastućeg animoziteta i sve manje podrške, i doista je logično pitanje u kakvom će fizičkom i psihološkom stanju dočekati SP.
Kompaktnost svlačionice
Podosta je javnih istupa reprezentativaca koji mogu (ne kažemo da još jesu) poljuljati kompaktnost svlačionice. Jedan od tih rizičnih medijskih istupa je i predbacivanje Vedrana Ćorluke šestorici suigrača koji su se vratili u Europu nakon utakmice s Peruom. Prilično je neuobičajeno da netko tako javno istupi. Negativno prozivanje suigrača u medijima odaje natruhe neslaganja i manjka komunikacije unutar momčadi, ali najvećim dijelom postaje rizik za njenu homogenost. Osim što prozvani mogu javno polemički reagirati, a što je već problem, još više brine kako bi međusobni odnosi (poželjno bi bilo iskreno zajedništvo) mogli prešutno promijeniti fingiranu homogenost.
S takvim odnosom teško jedna momčad može ostvariti ambiciju. Naposljetku, vrlo nam je dvojbena reakcija izbornika Dalića, koji očito ništa sporno nije vidio u takvoj reakciji jednog igrača, iako je to posredna prozivka i njemu. Dalić je, naime, odlučivao hoće li netko ići kući prije i tko to. Općenito takvi javni pristupi predstavljaju veliku opasnost za kompaktnost grupe.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....