Kek nakon priprema: 'Zabrinut sam zbog Tomečaka, ali veseli me Krstanović'

I to je gotovo. Deset dana u idealnim uvjetima nahvaljene Andaluzije. Šteta što Rijeka nije pobijedila u drugoj utakmici pa da ima niz 1-1-1, ovako je bilo 2:2 (Videoton), 1:1 (Grasshopper) i 1:4 (Dynamo Kijev)?

- Rezultat nije bitan u ovoj fazi. Tako je sve bilo koncipirano, u prvom planu rad i rad s puno ponavljanja, s treningom i na dan kad se igra. Doduše, pobijediti je neusporedivo ljepše nego izgubiti – priča trener Matjaž Kek. - Nakon poraza sam lud!

Je li realizirano sve?

- Čak i više od željenoga. Što se tiče tih nastupa, na ljeto smo dobili sve, ali suparnici ne mogu u paralelu s ovdašnjima, Triglav, Olimpija… Važno je da je prošlo bez ozljeda, izuzmu li se Ivan Tomečak koji je stradao još u Rovinju te Nikola Pokrivač u dvoboju kakav je u nogometu nemoguće izbjeći, jednostavno se dogodi, u takvim situacijama si nemoćan, inferioran.

Potom je malo zastao, zna se i zašto:

- Brine me Tomečak. “To”’ je velika crna mrlja koja je u meni, koja me grize. Koja mi ne da mira! Neću reći da sam pred eksplozijom, no bojim se reprize “slučaja Lešković” kod kojeg problem nije bio u sedam tjedana oporavka, već u tome što je rehabilitaciju vukao četiri tjedna, odraz svega vidi se i sada. Zbog toga što je u liječenju bilo lutanja. A Tomečak je jedan od stožernih prvotimaca.

Matjaž u novoj definiciji:

- Govorim o načelu, o nečemu što se možda ne uoči odmah, ali kasnije se itekako osjeća.

Što se moglo?

- To je pitanje za doktore. Ja vodim struku. Netko misli da trening ne osmišljavam kako treba, da pogrešno postavljam taktiku i griješim dok se igra. Neka svatko odgovara za svoje.

Nekoliko je puta ponovio da su tri tjedna nenadoknadiva u istom razdoblju, da katkad odu i tri mjeseca!

- Nema šanse da bude drukčije.

Je li raščistio dvojbe glede idealnog sastava?

- Bili ste svjedoci: ja ga nisam ni tražio. Isprobavao sam neke modele, nadao se rješenjima za različite pozicije koja bi odgovorila na štošta. Meni je posve jasno da će u hrvatskom prvenstvu i Kupu biti malo ovakvih ispita. Naime, da se toliko moramo braniti. Doma nam predstoji više inicijative i kontinuiranoga napada. Vesele ta dva remija, i što smo s Dynamom 35 minuta bili egal, dok nije pukla samokontrola.

Ukrajinska postava doista je silovita, strašna?

- Ne toliko da bi nas razbila. Kriva je naša psihološka nespremnost. Pojedinci nisu prepoznali važnost duela, sprinta, borbe za svaki centimetar…

Volja i motiv su primjerni, ostalo baš i nije?

- Nogometaši s naših prostora imaju poteškoća s koncentracijom. S pristupom. To je taj famozni balkanski mentalitet. Ovakva razina iziskuje svaku sekundu potpune posvećenosti obvezama, živi se za trening i utakmicu!

Kakav će sustav izabrati, 4-4-2 ili 4-2-3-1?

- Sustav me ne zanima…

Rezonira kao Ćiro Blažević!

- ... zanima me kako se momčad ponaša kad ima loptu i kad je nema. Važno je znati i uvažavati načela, imati automatizaciju.

Boji li se danas loših vremenskih okolnosti?

- Ne. Mi smo mogli ostati u Benahavisu, sredili bismo hotel, čak i avion, ali treba prihvatiti realnosti, prilagoditi se onome što nas čeka već od 4. veljače i kup-utakmice s Osijekom.

U kojoj mjeri se prilagodio Lima Moises?

- Ja sam vrlo zadovoljan time kako se ponaša, kako prihvaća novu sredinu, kako se nastoji stopiti i životom i radom. Suigrači maksimalno pomažu. On je mrtav-umoran, no mi ćemo ga dignuti. Vjerujem da će biti pravo pojačanje te značajno pridonositi našoj igri.

Važan je podatak da su tipične ozljede izostale, isključe li se Tomečak i Pokrivač?

- Puno smo činili preventivno. Ljudi oko mene zaista su vrhunski.

Misli na Vjekoslava Miletića, Matjaža Florijančića, Uga Maranzu.

- Sve su dozirali i napravili savršeno.

Korist crpi i iz poraza:

- Otkrivaju informacije, elemente u kojima moraš biti bolji.

Jesu li momci tjelesno OK, zreli za osvježavanje?

- Osvježavanje je isprika i floskula kojom mi treneri rado tehniciramo. Nema filozofiranja, sve je moguće izmjeriti, izračunati. Nužna je eksplozivna moć. Sretni smo zbog idealnih okolnosti u Benahavisu, često smo igrali, a samo se tako hvata forma. Razgovaramo o onome što je bilo loše; mane ćemo ispravljati, vrline usavršavati. Došli smo do stanovite točke, no hoćemo li se dići? Pričom nećemo, ni mojom ni bilo čijom…

Mateo Bertoša i dalje je usamljen na lijevom boku, šef mu vjeruje?

- Razmišljam samo o igračima koji su tu. Živim za one koje imam, ne maštam o onima koje nemam. To je posao za druge u klubu. Za mene je postojeći kadar kvalitetan i stvarno uživam u svakoj sekundi provedenoj s njim.

Ivan Krstanović se budi, zabio je dva od četiri španjolska pogotka (jedan je bio autogol, za jedan se potrudio Leon Benko)?

- Ne da se budi, Krstanović se probudio! Nije to više slučajnost, kao kad slijepa kokoš nađe zrno. Pozitivno je što je bio nezadovoljan jesenskom minutažom. Kad bi šutio, značilo bi da mu je svejedno, da je došao jedino uzeti lovu!