Klasnić ne odustaje: 'Kakav kraj!? Nisam još rekao svoje, mnoge ću iznenaditi'

Zadnji tjedan siječnja prije sedam godina. “Breaking news” hrvatskog nogometa, vijest da Ivan Klasnić u bolnici u Bremenu čeka transplantaciju bubrega, šokirala je mnoge. Čak i one koji ne prate nogomet na svakodnevnoj bazi, koji su “šutljivog Ivana” površno znali, nekako su tih dana bdjeli nad njegovom životnom pričom.

Jučer zvijezda Bundeslige i hrvatske reprezentacije, drugi dan običan smrtnik, koji iščekuje liječnički nalaz, koji će mu odrediti daljnji život. Uglavnom, nogomet je tada bio u drugom planu, Klasnić se u bolničkoj sobi nadao samo jednome, da mu svakodnevni život bude normalan, a nogomet... Ne, nije bilo previše optimista.

- Da, puno je prošlo, a evo me, živ i zdrav. I, moram reći, tek me tablete koje pijem podsjećaju na te teške dane, rijetko ih se sjetim. Idem na redovite preglede, onda kad mi liječnik kaže da moram. Nemam nikakvih problema, bubreg je, hvala na pitanju, jako dobro.

Priča nam to Klasnić, dakle, sedam godina kasnije, udaljen od Bremena nekih stotinjak kilometara, u svojem Hamburgu. Kao i tada, i danas je u statusu profesionalnog nogometaša, koji čeka trenutak povratka na teren. Ipak, drugi je razlog, Klasnić danas nema klub i u potrazi je za novim. Nedavno je napunio 34 godine, na pitanje je li završio karijeru, Klasnić odgovara začuđeno. Malo i uvrijeđeno.

- Ma, što vam je, kakav kraj? Ni u jednom trenutku mi nije bilo ni na kraj pameti!

To je stvarno - optimizam. Odakle takva samouvjerenost?

- Osjećam se dobro, zapravo, super. A iako nisam u igračkoj formi, ja ni dana nisam prestao s treninzima. Prvo sam trenirao s Mainzom, onda sam krenuo samostalno trenirati. Radim - sve. I teretanu, i trčim, vježbe s loptom. Znam, nije to kao da sam u klubu, pa svaki dan igram sa suigračima. Međutim, ozbiljno vježbam, nekad i po dvaput dnevno. Dođe li poziv ikojeg kluba, spreman sam odmah uskočiti. Naravno, neću kriti, trebat će mi neko vrijeme da uđem u onu pravu formu, ali neće me dugo čekati.

Jasno, teško je očekivati da će to biti nešto iz najboljih liga. Ili, još nismo naučili kako Ivan Klasnić nikad ne otpisuje Ivana Klasnića?

- Još nisam gotov, vjerujem u sebe, siguran sam da još mogu igrati na visokoj razini. Pa i u Bundesligi, recimo! Zašto ne? Zdrav sam, treniram, u snazi sam, a tu pauzu koju imam, nadoknadit ću brzo.

Svime time je, zapravo, odagnao mogućnost da zaigra u HNL-u. Iako se zadnjih godina i mjeseci pisalo i pričalo da ga traže Dinamo, Hajduk, Rijeka...

- Eh, da, pričalo se svašta, govorkalo, ali nikad ništa ozbiljno. Mene, zapravo, nikad nitko nije kontaktirao. Ne, nije mi HNL u planu, nisam nacrtao scenarij da dođem u neki hrvatski klub. No, nikad ne reci nikad, neću ni ja to reći. Međutim, nikad me nitko nije zvao, nikad.

Priznajemo, kad smo okrenuli Klasnićev broj, u glavi je bilo potencijalnih naslova. Većina njih je išla u smjeru nekakvog kraja karijere, prihvaćanja činjenice da su najbolje godine iza njega i da polako kuje planove što će raditi u godinama koje slijede. Ali, on uistinu misli ozbiljno, ne predaje se.

- Nisam gotov, vidjet ćete, još ću ja mnoge iznenaditi! Mogu još igrati...