Voda gasi vatru. Tako vele. Od vatrogasaca do kemičara. Nemaju pojma. Vatru koja tinja u svima nama, danas ne mogu ugasiti ni Nijagarini slapovi. Vatru iščekivanja početka i strepnju u krajnji ishod, razmišljanja hoće li Jozo Pavić i danas raširiti krila pred golom, je li Hinić dobro spavao, Miho naštimao ciljnike, je l’ se mali Buljubašić trese itd.
Što poručiti uoči polufinala? Jamčimo tek vrhunsku neizvjesnost, dramatičnu završnicu, a tko to preživi nek’ ispriča generacijama iza nas. Hrvatska - Srbija, nepoznanica tu velikih nema. Možda tek s iznimkom jednog njihovog igrača, Milana Aleksića.
- Da, baš sam ga gledao. On je i mene malo iznenadio. Kvalitetan šut, dobra igra u obrani. Nisu ga puno koristili na Svjetskoj ligi u Podgorici, ni u Pescari na MI.
Riječ je o mladiću poniklom u Crvenoj zvezdi koji je sa 14 godina došao u Partizan. Za reprezentaciju je debitirao prije dvije godine u Berlinu, a za njega je već tada 'lobirao’ Aleksandar Šapić. Zapamtite tog igrača s brojem 8 na kapici. Odličan šut, s tzv. zadrškom. Međutim, Srbija ima 2-3 puno poznatija i fantastično opasna. Jedan vreba s desne strane (ljevak Filipović), drugi s lijeve (Prlainović), a između je kapetan Vanja Udovičić. Tko je za izbornika najveća prijetnja?
- Sva trojica su izvrsna, ali nemam običaj koncentrirati se na određenog igrača. Pripremit ćemo obranu koja će nastojati neutralizirati situacije u kojima ti igrači dolaze do izražaja. Filipović i Prlainović su kvalitetni, ali imaju određene radnje koje su na granici kontra-faula, baš u pripremi ne bi li dobili slobodan udarac sa 5 metara - drži izbornik Rudić.
Je li danas moguća utakmica u kojoj bi netko od momčadi stekao veliku prednost poput nas u Melbourneu ili njih nedavno u Pescari?
- Nemamo mi ovdje na raspolaganju igrače, onu momčad iz Melbournea...
Ali, nema niti suparnik.
- Ne, krivo, imaju! Oni ovdje imaju igrače možda bolje nego što su imali tada. Da, da, jer nama nedostaju Joković, Marković i Muslim koji su kvalitetniji igrači od Filipovića i Prlainovića. Dakle, s njima bismo dobili enormu prevagu. Srbija tada nije imala ovo što ima u Rimu.
Pa dobro, imali su jednog velikog Vujasinovića, krenimo samo od njega.
- Nemojmo gledati po imenima već kako se ova igra objektivno igra. Imamo kvalitetnu momčad, ali ne i širinu.
Kad smo već kod širine, u jednom smo se trenutku našli u velikoj, širokoj sjeni. Zašlo je sunce? Naišao oblak? Podignuli smo pogled. Ne, to je Igor Hinić. Jedini naš igrač koji ima sve trofeje hrvatske vaterpolske vrste. Današnja bi mu pobjeda donijela novi. E, za njega smo jedino sigurni da utakmicu dočekuje savršeno hladan. Iskustvo i moć koncentracije. U tolikoj mjeri da nas je prenerazio kada je izustio.
- Znaš nas, mi kad uđemo u polufinale, od 10 puta smo 8 puta četvrti na kraju, ha-ha.
Pobogu Hina, za nekoliko sati je utakmica, šala ti je crna.
- Pa što, polufinale je utakmica u kojem je šansa 50-50. Uvijek.
Čini li se našem Divu s Kvarnera jača Srbija iz Rima od one iz Melbournea?
- Sve što su dobili dosad, ostvarili su obranom. Imaju trojicu braniča koji igraju fantastično. I tu će po meni biti ključ utakmice. Da Dobud i ja ostvarimo svoj dio posla, velik broj isključenja.
To bi doista i mogao biti ključan trenutak. Naime, Srbi imaju igrača manje u izmjenama. Ukupno ih je 12 s vratarima jer je Mitrović zbog bolesti već doma. U utakmici velike energetske potrošnje, a realno je očekivati i veliki broj osobnih pogrešaka, izmaranje suparnika je jedno od oružja za pobjedu. Uz nužno visok postotak realizacije igrača više. Obrana, to je već nešto u što ne sumnjamo. Obranu Hrvatska igra najbolje u Rimu. Dokazuje to i podatak o najmanjem broju primljenih golova na cijelom prvenstvu - 17 golova u 4 utakmice.
- Ja sam dečkima rekao, ako mi odigramo obranu onako kako smo igrali protiv Crne Gore, već u napadu ćemo postići onoliki broj golova koji će nam trebati za pobjedu - vrlo će smireno opet izbornik Rudić.
Kako se igrači nose s pritiskom uoči ovakve utakmice?
- To je pritisak kao uoči svake utakmice koja izravno donosi medalju. Uložit ćemo sve što imamo na raspolaganju kako bismo prošli do kraja. Pritisak je dobar i to govorim igračima. Treba se suočiti s pritiskom, ne bježati od njega. Tenzije postoje, i to je dobro. Sport je takav. Kad počne utakmica, onda pritisak nestane. Nek’ gledaju u oči onome što nas čeka, pa ako budemo dobri, onda će takav biti i rezultat.
Ha dobro, onda se suočimo s pritiskom zajedno. Danas (četvrtak) od 16.50 sati.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....