Ne znamo je li Mario Mandžukić čitao Alberta Camusa, ali davno već grabi kroz karijeru kao da ga inspiriraju njegove misli: “Onaj koji očajava zbog događaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu je budala”. I zato ne čudi Mandžukićeva odluka: ostaje u Juventusu i borit će se za mjesto u momčadi! Kao što je to činio u svim klubovima dosad.
Nakon što je talijanski prvak u rekordnom transferu doveo Gonzala Higuaina, a već otprije gradi brend od još jednog Argentinca Paula Dybale, trener Massimiliano Allegri riješio je napad kako je priželjkivao, pa su mediji bacili Hrvata na tržište, pokrenuvši serijal špekulacija kojim će putem krenuti.
Premda su se spominjali West Ham, Wolfsburg, Barcelona, Arsenal..., ništa od toga, kao što ni bilo koja druga opcija ovog časa nije izgledna. Na raskrižju, kad se nijedan izbor na čini idealnim, između nadmetanja za minutažu u klubu s kojim ima ugovor još tri godine, i zapravo novog dokazivanja nakon svih tih sezona u Wolfsburgu, Bayernu, Atleticu i Juventusu te odustajanja i traženja plana B, Mandžukić se još jednom opredijelio za fajt.
Pravi, sportski, bacio je Higuainu i svima u Juventusu rukavicu izazova. Očekuje da će se ponovno nametnuti Allegriju, da će na treninzima pokazati tko je spremniji i bolji, čak je toliko samouvjeren da misli kako mu Higuain neće preoteti poziciju prvog centarfora, a ako se to i dogodi, da će je vratiti ili natjerati šefa struke da na teren šalje obojicu. Kako Juventus prakticira igru s napadačkim tandemom, nije isključeno da Higuain i Mandžukić djeluju skupa u pojedinim ogledima, no u tom slučaju neće biti mjesta za Dybalu. Zato je Mandžukićeva odluka hrabra.
I sigurno se neće prepustiti sudbini, grist će i travu i stative ako treba, samo da realizira naum. Gdje god se nalazio, porušio je sve prepreke i bio prvi napadač, među Bijelo-crnima izborio se kraj Alvara Morate koji je sezonu ranije bio junak u važnim utakmicama, no što su Gomez, Torres ili Morata prema Higuainu, kad je ovaj projekt simbol odlučnosti Juventusa da se popne na vrh Europe.
Još krajem protekle sezone Mandžukić je kazao kako mu je “u Juventusu toliko dobro da bi ostao do kraja karijere”, ništa se značajno u njegovu stavu nije promijenilo. Kako je do završetka prijelaznog roka još puno, a insinuacija je mnogo, vjerojatno će se pojaviti u medijima i novi klubovi koji tobože dovode Mandžukića, međutim jedino kad bi mu Allegri izravno rekao da na njega ne računa, Mario bi tražio drugu adresu.
A to se nije dogodilo. Juventus je čekao njegovu odluku i očito je ima. No to je iskušenje i za klub i za njega. Neki će kazati da Marija klupa živcira, drugi da iskoči iz kože ako prepozna nedovoljan respekt kod trenera, kakva će to biti godina?
Točno je da u Juventusu ne raspolažu s previše igrača, da osim Higuaina i Dybale nema nikoga tko bi bio ispred Mandžukića, jer Pjaca je nešto drukčiji profil, zato će kao treća špica sigurno moći računati na dobru minutažu, zbrojeno u svim natjecanjima, ali doista bi morao napraviti pothvat da održi lanjsku. U što trenutačno malotko vjeruje.
Za reprezentaciju je bitno da je iznimno ambiciozan, pršti od motiva da dokaže svima koji su ga već otpisali kako su opet trčali pred rudo, kao i u nekim ranijim situacijama. Iako je činjenica da je Allegri treći trener u nizu koji pored živog i zdravog Mandžukića dovodi novog i skupljeg napadača: Guardiola je angažirao Poljaka Lewandowskog u Bayernu, a Simeone Španjolca Torresa u Atleticu.
Tržišna cijena mu je pala, prema Transfermarktu sada vrijedi 18 milijuna eura, a vrhunac je imao prije dvije godine kad je koštao 30 milijuna. Golovi, špice drže samo pogoci, čast borbenosti i trci, a on je u Serie A zabio tek 10. Zato, jasno mu je što činiti kad dobije šansu!