Josip Sesar je u najavi utakmici Cibone i Partizana kazao za SN kako u sudaru s objektivno kvalitetnijim protivnikom, što Partizan danas u odnosu na Cibonu jest, za neke šansu, osim energije za koju nije bilo spora kako će je prezentirati momčad Vlade Jovanovića, treba i nešto pogoditi. Neki težak šut, ponekad i sretan šut.
Cibona je, naravno, a to je znala i prepoznati prilično popunjena Draženova dvorana, imala energiju koja je ovoj momčadi zaštitni znak. No, tog sretnog šuta, dobrog šuta nije bilo. Ostala je Cibona na 4-23 za tri poena, a to je jedna od onih stvari koja je u bilo kakvoj analizi ove momčadi i uoči sezone bila podvučena.
Cibona nije šuterska momčad, osim Ivana Majcunića nema tu igrača koji može povezati dva otvorena šuta uzastopno i to je nešto što će Cibona morati na neki drugi način kompenzirati u sudarima s momčadi razine Partizana ako s takvima želi do prihvatljivije šanse u nastavku sezone.
Međutim, daleko od toga kako Cibona svojom energijom nije natjerala Željka Obradovića i Partizan da za ostati sami na tronu ABA lige odigraju najbolju utakmicu dosadašnjeg dijela sezone.
Imala je, tako, Cibona otvarajućih 4:0...
- Ali, onda smo promašili valjda tri otvorena šuta, bilo bi nam mnogo lakše da smo tada otišli na dvocifrenu prednost, da smo to pogodili - kazat će kasnije Vlada Jovanović, Cibonin trener.
Za taj otvarajući dio, nešto je rekao i Željko Obradović.
- Mi smo još u fazi privikavanja jednih na druge, mislim da smo u prvih šest minuta imali tri normalna šuta.
Partizan je ubrzo po otvaranju pohvatao niti, toliko da je Ciboni nabio seriju od 18-0 za 18:4. Cibonu je razbudila energija Krešimira Radovčića, a onda se na to nadovezao i najbolji Cibonin čovjek Roko Prkačin, koji je spojio vezanih sedam poena za 20:25. Obradović je rotirao i tražio, imao je, konačno, Zacha LeDaya za kojega nije bilo rješenja, imao je Dallasa Moorea koji je svaki puta utakmicu vukao na Partizanom mlin, pa je u 18. minuti Partizan imao i 41:27. Cibona se, opet, uz pomoć navijača, još jednom podigla i sa nizom 10-0, uz neke dobrodošle rotacije s Partizanove klupe, s 37:41 otišla na veliki odmor.
Imali su Vukovi nakon trice Nathana Reuversa i samo minus jedan, 50:51, ali i dva napada za povesti, okrenuti momentum utakmice i za time je kasnije žalio Jovanović.
- Bila je to prelomnica, jer smo promašili dva zicera za preuzimanja vodstva, mogli smo promijeniti tijek utakmice. Onda se Partizan opet odvojio, na sedam, osam, utakmica je bila odlučena...
Nije to još stroj kakav će biti Partizan kad ga Obradović do kraja uglazbi, ali već se tu nazire ona obradovićevska moć. Kad Obradovićeve momčadi vode sedam, osam poena viška, onda ti se čini da imaju dvadeset viška dok gledaš utakmicu. Shvatiš tada kako je protivnik realno puno dalje od tih minus sedam, osam...
- Hvala navijačima na dolasku i sjajnom ambijentu, a to će nam biti najveći motiv kako bismo u nastavku sezone još bolje radili. Partizan ima kvalitetu, fenomenalne pojedince, sjajnog trenera, bio je Partizan čvrst, pogodili su i neke teške lopte.
Međutim, energijom Cibona nije zaostajala za Partizanom i to je najveća pobjeda Jovanovićeve momčadi u petak navečer.
- Najbolji je dokaz za to aplauz s kojim je publika ispratila igrače. Na tom smo radnom dijelu bili na visini zadatka, ali za dobiti ovakvog protivnika to nije dovoljno - kazao je Jovanović, dodajući da je ponešto morao mijenjati i u svojoj rotaciji, jer Branković ostao bez sekunde na parketu.
- Bilo je nekih sitnih ozljedica, ali ima nešto i do koncepcije. Partizan je igrao većim dijelom small-ball, a u takvoj konstelaciji snaga teško je parirati s tako visokim igračem.
Željko Obradović je ovako procijenio odigrano u Zagrebu.
- Ovo je bio sudar dvije neporažene momčadi, a mi imamo lijepo iskustvo s onog turnira iz Opatije, pa smo analizirali taj poraz, ali i sve što je Cibona do sada odigrala. Cibona je momčad koja igra agresivno od prve do zadnje sekunde, a tako je bilo i sada, nisu se predavali, mi smo morali raditi nanovo razlike. Na trenutke igramo jako dobro, ali znamo donositi i loše odluke na terenu. Ipak, ovo je pobjeda koja nam daje samopouzdanje, jer idućeg tjedna čeka nas Eurokup i dvije utakmice tjedno - rekao je veliki srpski trener kojega je zagrebačka publika pozdravila zvučnim pljeskom uoči utakmice.
A na tribinama, nakon godinu i pol dana, doista je bilo neobično. Stigli su neki koji su se jako zaželjeli košarke, stigli su oni koji su tu svaki puta, pa i neki koje nitko nije očekivao. Recimo, u loži je svoje mjesto pronašao Ivica Todorić. Da je dolazio na Cibonine utakmice u vrijeme dok je bio moćan i jak, možda bi i Cibona danas bila moćna i jaka kao Partizan.