Split u Laktašima nije obranio gotovo ništa, a susreće se i s ozbiljnim problemom na poziciji razigravača

Split je pred tjedan dana slavio protiv Kvarnera rezultatom 96:88. Odmah je to naoko, uz sav respekt Riječanima izgledalo kao previše primljenih poena, a na istu se stavku osvrnuo i Dino Repeša sljedećim riječima.

- Ako ćemo protiv Igokee igrati ovakvu obranu primit ćemo preko 100 poena.

E, upravo se to gotovo i dogodilo u Laktašima i to protiv znatno oslabljenog protivnika. Igrali su domaćini bez Ceasera i Breeina, a početkom utakmice im se teško ozlijedio i Lewis. No, niti to nije pomoglo Splitu koji, unatoč mnogim prilikama, ni u jednom trenutku susreta nije bio niti blizu pobjede. Prvenstveno zato što se ništa nije moglo obraniti. Na prvoj minuti odmora koju je uzeo, Repeša je svojim igračima spočitao da su mekani i dodao da moraju imati više prekršaja od Igokee. Bilo je to još tamo u uvodu u utakmicu, a u međuvremenu je Boriša Simanić trpao izvana. Zabio je 17 poena uz šut iz igre od 85 %. Pokušavao je trener Žutih razbuditi svoje momke, a interesantna je sljedeća crtica s njegove sljedeće minute odmora.

- Dobar nam je momci fokus kad najbolji šuter pet puta ostane sam na šutu. A što bi bilo da još i ne preuzimamo - pitao se Repeša.

No, zabadava se pitao jer se Split cijelu utakmicu nije sastavio s obranom što je i dovelo do 93 primljena poena. Bez obzira što je u pitanju ekipa iz Lige prvaka, nedopustivo je da bez tri najbolja igrača zabije toliko u 40 minuta. I definitivno je ta obrana najveći problem ove ekipe Žutih, ekipe koja je pokazala da joj napad nije problem. Ipak, bez angažmana na drugom kraju terena se ne može. Previše se poena prima, a još je veći problem što protivnici do pozicija dolaze iz naoko najosnovnijih košarkaških kretnji i akcija. Bekovi, izuzev Jordana i Dragića zapinju u blokovima, na prvoj crti obrane, pa je onda na Radoševiću i Stephensu da krpaju nastale kratere. Nakon prvih par utakmica je djelovalo da je do neuigranosti, ali definitivno taj segment postaje problem kojim će se na Gripama morati ozbiljno pozabaviti.

Sljedeći je problem nedostatak stabilnog prvog razigravača. To nominalno nisu niti Marinelli, a ni Noa Svoboda. Teyvon Myers bi trebao biti taj, ali on za sada razmišlja samo o napadu gdje je također nekonzistentan. U prvenstvu na individualnu kvalitetu može napraviti razliku, ali u ABA ligi izuzev jedne utakmice nije donio apsolutno ništa. Obranu gotovo uopće ne igra što je čudno obzirom na besprijekorne fizičke kapacitete. Postoji tu i još jedan ozbiljniji problem, a on pada na to što je Amerikanac potpuno košarkaški nestabilan igrač, odnosno iz napada u napad se ne zna što će donijeti. Daleko od toga da on nema nikakve kvalitete, ali nema tu stabilnost koja je potrebna Splitu na ključnoj poziciji.

Dojam je da je Split od većeg uspjeha udaljen za čvršću obranu i stabilnog razigravača. A već ih čeka zahuktali Zabok kojeg bi bilo dobro pobijediti. A to neće biti nimalo lako. Osakaćena Igokea bila je dobra prilika za novi skalp, ali kako nije bilo obrane Split je na 1-4. Borac i Krka kući su definitivno prilika za dvije pobjede koje bi sada bile zlata vrijedne. Takvo se što ne bi smjelo propustiti.