Je li Veliki Žoc otišao zbog pritiska politike i je li završio karijeru?

Željko Obradović nije izdržao. Nakon što je Panathinaikos sredio Partizan (91:69), ostao je u Ateni, nije se vratio s momčadi u Beograd. Ostavka je već bila podnesena. Iako su je u četvrtak čelnici kluba - odbili!? Jednom je samo napravio nešto slično u karijeri koja traje od 1991., ali kad je ponudio svoj mandat na raspolaganje u Fenerbahčeu, učinio je to kako bi mobilizirao cijeli klub. Odmah je dobio još dvije godine ugovora i još iste sezone Fenerbahče je postao prvak Europe.

Bila je to deveta titula prvaka Europe za Željka Obradovića, a deseta je trebala biti na klupi na kojoj je sve i počelo, onoj Partizana. Četiri i pol godine kasnije, s potrošenih stotinu milijuna eura, Željko Obradović se oprostio od Partizana s dvije titule ABA lige, bez pravog rezultata u Euroligi, ako tu izuzmemo onu sad već povijesnu četvrtfinalnu seriju s Realom otprije dvije godine, kad je Partizan imao tri meč-lopte za Final Four i od 2-0, s dvije utakmice u Beogradu, izgubio u majstorici u Madridu.

U isto to vrijeme Partizan je postao najveći mogući brend europske košarke, utakmice Partizana u beogradskoj Areni postale su dio turističke ponude, a nebrojen broj influencera koji nemaju veze s košarkom objavljivao je slike s utakmica Partizana. I slike kako Željko Obradović ulazi u Arenu, jer svojedobno je Shane Larkin kazao kako je to, "najbolji ulazak u neku sportsku arenu u povijesti".

U te četiri i pol godine Obradović je bio i rado viđen gost naših dvorana, a gdje god bi došao, od Opatije, Zadra, Splita ili Zagreba doživljavao bi ovacije. Onda bi, kako to već ide, sve pozdravio i ostavio neku lijepu riječ. Tito nakon Tita, tako nekako.

Jest, Partizan je potrošio puno novca, ali kako bi se kreirala nevjerojatna priča, trebalo je i potrošiti. A Obradović je stigao, nemojte to zaboraviti, u Partizan dok on nije bio dio Eurolige. Napušta ga s trogodišnjim ugovorom s Euroligom, što je i bio cilj kad je dolazio.

A trofeji? Vjerojatno je u tih četiri i pol godine moglo biti više od dvije ABA lige i jednog srpskog prvenstva. S obzirom na ulaganja, trebalo je više. Ali, jednako je ulagao u tom periodu i Zvezda.

Oba ove sezone imaju proračun od 28 milijuna eura. I Aleksandar Vučić, čijim su intervencijama u sferama "kruha i igara" oba beogradska kluba i stigla do ovakvih proračuna, prije nekoliko dana je kazao:

- Partizan i Zvezda imaju 28 milijuna proračuna i neka ne govore da je to manje od 45 koliko ima Barcelona. Barcelona plaća porez od 50 posto, a Partizan i Zvezda samo deset.

I to je istina. Kao što je istina da način na koji se u Beogradu troši državni novac nije moguć nigdje u EU. I to je jedan od razloga zašto Beograda nema na popisu gradova za europski NBA, ako baš želite...

Obradović je u svojoj kampanji u Partizanu odustao od nekih ranijih postulata svoje košarke. Nemojmo otići dalje od sadašnje momčadi. Dakle, nikada, baš nikada Obradović nije imao vanjsku liniju u kojoj se nije znalo tko su glavni igrači, nego se to mijenjalo iz utakmice u utakmicu. Jednom C. Jones, jednom Brown, jednom Washington, jednom Milton...

Obradović je kao nikada do sada gubio nevjerojatne završnice, koje su dobar dio karijere odlazile na stranu njegovih momčadi. Kad smo već kod Žocovog Panathinaikosa, on kad je vodio pet poena viška, kad je bio na dva posjeda razlike, imao si osjećaj da je prednost preko deset poena. Tako je igrao Panathinaikos, tako ga je vodio Obradović.

- Imao sam želju i cilj da nas Partizan ponovno poslije deset godina postane dio Eurolige i uspjeli smo zajedno u tome. Utakmice našeg kluba postale su više od košarke, zahvaljujući vama koji ste najzaslužniji za to. Nažalost, došao je trenutak kad sam morao preuzeti odgovornost za sve loše stvari koje su se dogodile ove sezone i podnijeti neopozivu ostavku - napisao je Obradović u oproštajnom pismu navijačima.

Samo četiri pobjede od 13 uvodnih utakmica Eurolige bilo je jako malo. Iako, iz Grčke i to iz pera ozbiljnih novinara krenula je priča o tome kako je Obradović morao napustiti Partizan zbog velikih pritisaka politike koji su imali refleksije i na sam klub. Obradović nije krio kako podržava studente, kao što to čini i dobar dio Partizanovih navijača, ali i Zvezdinih, iako je Vučić okorjeli navijač Zvezde. Doduše, Ostoja Mijailović je Vučićev čovjek na čelu Partizana, pa je to jedna zamršena priča, "kruha i igara", ali Grci su možda na dobrom tragu. Obradović sigurno ne odgovara sadašnjem režimu, kao što mu nije odgovarao ranije i puno glasniji Dule Vujošević, koji je od Partizana svojedobno napravio najjaču opoziciju vlasti. A na ulicama se stvari ne smiruju...

Obradović je više puta kazao kako će mu Partizan biti zadnji posao u karijeri i s obzirom na to da ima 65 godina i s obzirom na to da je i nakon Panathinaikosa i Fenerbahčea uzimao pauzu od najmanje godinu dana, pa je i sada to realna opcija, pitanje je hoće li biti novog motiva za rad.

Ako ga ne bude, Željka Obradovića se trenerski nećemo sjećati po onome što je radio s Partizanom posljednjih četiri i pol godine. Nego prema onome prije toga. Jer to je bio masterpiece. I takav će ostati u trajnoj memoriji. Posebno godine u Panathinaikosu.

Već je krenula i potraga za novim čovjekom na klupi Partizana. Moraju u Partizanu biti jako oprezni da se sad sve ne raspadne nakon odlaska Obradovića i sigurno će odriješiti kesu za novog trenera. Najbolje šanse ima stari trener crno-bijelih Andrea Trinchieri, jer ni Sale Đorđević ne smije. I on je podržao studente...