Nema tu spora, svjedočimo jednoj ludoj euroligaškoj sezoni. Uostalom, da vam je netko prije prvog podbacivanja kazao kako će na sredini prosinca, nakon 15 odigranih kola na čelu euroligaškog poretka stajati dvije francuske momčadi, Paris i Monaco, poslali vi vas na promatranje. Dobro još Monaco, ali Paris...
U petak navečer je i Efes, jedini euroligaški klub kojega vodi Hrvat, Zagrepčanin Tomislav Mijatović, skinuo aktualnog prvaka Europe. U Sinan Erdem Areni pao je Panathinaikos, s njim zajedno i bivši Efesov trener, Ergin Ataman. Može se sad tu trabunjati o tome kako je Pao bio u Istanbulu bez prvog igrača, suspendiranog Kendricka Nunna, ali tko te pita za to u ludom ritmu Eurolige. Tko je, uostalom, pitao Tomicu Mijatovića kako mu je bilo igrati dva mjeseca bez prve violine Shanea Larkina. Koji se vratio baš protiv Panathinaikosa i pomogao da Efes stigne do osme pobjede u sezoni.
Oplemenio nas kreacijom
Pao je pao baš ozbiljno, Efes je slavio 93:67...
- Bila je to jedna neobična situacija, jer Ergin je dugo bio s nama, zajedno smo radili, frendovi smo. Opet, bili smo napokon u punom sastavu, napokon s Larkinom i ostvarili smo lijepu pobjedu koja nam pokazuje put u Euroligi. Svi zajedno smo u jednoj sezoni u kojoj je svaka utakmica priča za sebe i u svakoj se utakmici mora biti pravi, na sto posto, jer ovdje ne postoje lagane utakmice.
Tomislav Mijatović tako je zborio u subotu ujutro, dok je sa strane u Istanbulu kibicirao nogometni trening sina Tome. I vratio se u memoriji na prvi nastup Shanea Larkina nakon oporavka od ozljede gležnja, koju je zaradio još uoči one memorijalne utakmice za Dražena Petrovića, zbog čega je i propustio taj ogled u Zagreb pred početak sezone.
- On je naš prvi igrač, nema tu spora. I definitivno smo patili dok ga nije bilo. Naime, ako pogledate našu rotaciju na vanjskim pozicijama, vidjet ćete da naši bekovi igraju 25 plus minuta u svim utakmicama, bilo u Euroligi ili u turskom prvenstvu. I sada smo s Larkinom dobili mogućnost da rastereti tu našu vanjsku ligu, ali i da nas oplemeni svojom kreacijom koja nam je prijeko potrebna. Dobili smo veliko i značajno pojačanje.
U svakom zlu ima nečeg dobrog. Ako su Efes, a samim time i Tomica Mijatović u nečemu profitirali u vremenu dok nije mogao igrati Larkin, onda je to konačna prilagodba Dariusa Thompsona. On je lani doveden kao ozbiljan igrač, njegova cijena je 2,3 milijuna eura godišnje, ali tražio se cijele lanjske sezone, da bi u posljednja dva mjeseca postao igrač kakvom su se u Efesu nadali da će biti čim su ga potpisali.
- Darius je prihvatio svoju ulogu, momčad se privikla na njega, on nam daje obol u kreaciji na picku, ali i u tranziciji. Sada smo, povratkom Larkina, na tim vanjskim pozicijama dosta široki, jer Darius je na šest, sedam asista, sada tu imamo i Larkina, tu je i Bryant, tu je Beaubois, koji je ubojit skorer, imamo na visokim pozicijama ljude koji mogu rješavati napade i kroz leđnu igru i kroz roll. Imamo puno opcija.
To je što se tiče Efesa, ali što ćemo s Parisom? Kako jedan od euroligaških trenera gleda na Paris, vodeću momčad Eurolige sa skorom 11-4, momčad koja je debitant u ovom natjecanju i momčad koja je u petak izgubila od Asvela, opet francuske momčadi, nakon što je imala impresivan niz od deset uzastopnih pobjeda?
- Za mene Paris nije iznenađenje. Paris je samo potvrda kako se kontinuirani rad isplati. Pazite, u momčadi Parisa je osam igrača koji su jedno četiri, pet godina zajedno. Koji su krenuli skupa u Telekom Bonnu, tu osvojili Ligu prvaka, a onda se prebacili u Paris i tu osvojili Eurokup lani i sada igraju na ovaj način u Euroligi, sve to uz sjajno trenersko vodstvo. To je neobičajna pojava u Euroligi, nešto slično možda je producirala nekada Siena, koja je dugo živjela u sličnom rosteru. Parisovi igrači su prihvatili u potpunosti sustav, igraju u kratkim rotacijama i u visokom ritmu i to je nešto na što se cijela Euroliga mora adaptirati. Pronaći recept kako se prilagoditi toj kvaliteti, kontinuitetu, trenerskom potpisu. S druge strane, mene ne čudi niti pobjeda Asvela nad Parisom, jer Asvelu se vratila kompletna vanjska linija, a to su iskusni, kvalitetni igrači, poput Leeja ili De Coloa, dok je tu prvo ime Maledon. Asvel je vrlo nezgodan, to nije momčad za donji euroligaški dom.
Mijatović je dotaknuo priču o bekovima. Kad je Efes dominirao imao je tri beka jaka na lopti, izluđivali su Euroligu tada Larkin, Vaso Micić i Kruno Simon. To je neki put koji sada guraju francuske momčadi i dobro im ide. Tu je, uostalom, i vrlo sličan profil Monaca.
- Jest, mi smo u tom osvajanjima Eurolige imali Shanea, Vasu i Krunu. Kad imaš tri dominantna beka, koji mogu zvati pick na sredini, na strani, koji mogu igrati tranzicijski pick, imaš uvijek na terenu momke koji su stanju igrati na različite načine i tome se teško prilagoditi. Uostalom, povratkom Larkina iz ozljede i mi ćemo nastojati implementirati nešto slično. Možda nemamo takav profil tri vanjska igrača, ali svakako ćemo imati širinu. Ako ste jednodimenzionalni u Euroligi, vrlo vas brzo snime, adaptiraju se na vas. Znaju da jedni, primjerice, uguravaju u reket, ovo drugi fulaju tranziciju i na to se nakon nekog vremena svi prilagode. Euroliga je maraton i jednostavno je nužno imati taktičku širinu.
Kako objasniti krizu u Realu koji na skoru 6-9, a niti Barcelona nije u vrhu, jer je poput Efesa na skoru 8-7.
- Iskreno, nemam vremena proučavati probleme drugih, jer u ovom ludom ritmu se jedino možeš baviti sobom i pokušavati biti što bolji iz utakmice u utakmicu. Ovakva sezona je po meni potvrda kvalitete Eurolige u kojoj se ne smije podcijeniti niti jedna utakmica, niti jedan protivnik. Svatko od 18 momčadi Eurolige ima neki svoj plan, svoju računicu i kad pogledaš sve te momčadi, teško ćeš tu pronaći momčad za koju možeš reći da je fulala u izboru.
Dolaze Zvezda i Partizan
A Efes je u ludom ritmu, već idućeg tjedna u Euroligi je opet na meniju, posljednji puta u ovoj kalendarskoj godini, dvostruki program. Na noge Tomici Mijatoviću stižu dva beogradska euroligaša, prvo u srijedu Zvezda, pa u petak Partizan.
- Ali, ja ne gledam tako daleko. U petak navečer smo igrali protiv Panathinaikosa, a u nedjelju nas čeka u turskom prvenstvu Bahčešehir i samo me ta utakmica zanima. Jer, Bahčešehir je momčad koja je uoči sezone dovela euroligaške igrače, trenutačno su vodeći u svojoj skupini Eurokupa i zaslužuje kao takav našu punu koncentraciju. Kad okončamo tu utakmicu, nadam se s našom pobjedom, okrenut ćemo se onome što slijedi u Euroligi. Ispred nas je iznimno zahtjevan tjedan, opet se igra dvokolo u Euroligi, ali i na to smo se već nekako navikli. Igramo s dva beogradska kluba čiji su rosteri moćni i koji su u zadnje vrijeme uhvatili sjajnu formu. Ali, kažem, prvo Bahčešehir, pa Zvezda, pa Partizan...
Jer, drugačije u ovom ludom rasporedu ne može. Povratak Shanea Larkina napravio je od Efesa drugačiju momčad. Sve je to blizu, na kraju dana. Efes je trenutačno na diobi osmog mjesta sa skorom 8-7, a prvi Paris ima samo tri pobjede više. U nekom ludom raspletu tjedna ispred nas Efes s dvije pobjede može već biti na diobi drugog mjesta. O takvoj mi sezoni govorimo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....